Politička kultura u BiH je samo formalno demokratska, a suštinski je podanička prema politici i vlasti. U tome se slažu sagovornici „EuroBlica“ koje smo zamolili da opišu stanje političke svijesti građana u RS i BiH, razloge pasivnosti, da li narod ima vlast kakavu zaslužuje i ko treba da društvo povuče naprijed. U susret trećoj godišnjici građanskih protesta i nemira u Federaciji BiH, mnogi se pitaju da li je to propuštena prilika za početak promjena u odnosu naroda prema vlasti, ekonomiji, kulturi u cijeloj BiH.
– Naivno je vjerovati da se vanrednim izborima, revolucijama ili protestima bilo šta može mijenjati, sve dok javno mnjenje ne dozvoljava afirmaciju odgovornosti, dalekovidosti, istinskog rodoljublja i stvarne demokratske svijesti. Taj samoubilački kolektivizam, ta prostačka uopštavanja i stereotipi da su svi Srbi, Bošnjaci ili Hrvati isti, da su svi političari isti, svi novinari, profesori, pogubni su koliko i ratovi, poplave, izvori mržnje i ludila – kaže za „EuroBlic“ Đorđe Vuković, profesor političke kulture na Fakultetu političkih nauka Banjaluka.
Prema njegovim riječima, naravno da su političke elite najodgovornije za takvo stanje, ali ističe da se krivci nalaze i u redakcijama, pred katedrama, po institutima i preduzećima, u kompromitovanom nevladinom sektoru.
– Promjena političke kulture treba da dođe kao posljedica promjena u svakom segmentu društva. Plašim se da taj proces ide u pogrešnom pravcu, strmoglavo tonemo – ističe Vuković.
Opisujući političku kulturu u BiH, pominje masovno neobrazovanje i nekompetentnost, nerazumijevanje političkih procesa, isključivost, ekstremizam, kulturno siromaštvo, odsustvo političkog dijaloga i medijskih sloboda, te tragična istorija i njena protivrječna tumačenja.
Te osobine su, prema Vukoviću, najveći razlozi dugoročne nestabilnosti, nacionalnih i socijalnih konflikata. Pri tome, u zemlji postoje odvojene kulture Srba, Hrvata i Bošnjaka, koji se žestoko sukobljavaju u pogledima na zajedničku prošlost, sadašnjost i budućnost.
– Nisu lojalni zakonima koje sami donose, ne poštuju tuđa stajališta i identitete, ne doživljavaju isto državu, njeno unutrašnje uređenje, simbole, praznike, nisu ni politička, ni organska zajednica – kaže Vuković.
Politikolog Vojislav Savić naglašava da je politička elita uveijk bila slika i prilika naroda iz kojeg dolazi, u kontekstu političke kulture. Međutim, vjeruje da to ne određuje činjenicu da li je neko sposoban i koristan za narod i državu i da li će raditi u interesu tog naroda.
– Osnovna (ne i jedina) snaga za promjenu atmosfere u političkom životu RS moraju biti nove generacije koje su odrasle sa Srpskom. Istorijske okolnosti sa ove strane Drine su bile takve da smo do nedavno živjeli u sistemima koji se temelje na podaništvu i pasivnosti građana. Sada je potrebno vremena da se vrati uticaj demokratskog uređenja. To je proces koji zna potrajati decenijama, a turbulentna politička stvarnost ne doprinosi ubrzanju tog procesa – kaže Savić.
Politička analitičarka Tanja Topić kaže da je problem u tome što nismo društvo sa mnogo demokratske tradicije, već s autoritarnim nasljeđem koje se vidi čak i po lupanju šakom o sto i vikanju u komunikaciji i govoru.
– Imamo sklonost ka kultu vođe. Više smo skloni ka podaništvu, nismo osviješćeni, nemamo građansku hrabrost. Kada govorimo o odnosu prema političarima, mislim da smo svi u začaranom krugu, oni odlično znaju koliko neosviješćene građane imaju – zaključuje Topićeva.
Restartovanje društva
Tanja Topić zagovara „potpuno restartovanje društva“, što znači promjenu svih „nevrijednosti“ na kojima počiva društvo.
– Nemamo slobodoumnog pojedinca, stabilne institucije, slobodnu akademsku zajednicu. Imamo iscjepkan civilni sektor. Mnogo je pojedinačnih faktora koji vuku svako na svoju stranu, ali izostaje zajednički rad u društvu. I građani i političari imaju ponižavajući odnos prema institucijama, tako što daju prednost prečicama, krivinama i pojedincima koje stavljamo iznad zakona – kaže Topićeva.
Be the first to comment