Volim izražavanje kroz muziku. Preslušavajući muziku i posmatrajući ljude i njihov odnos prema muzici i prema njima samim, nekako je unutar mog “razuma” isplivao zaključak koji objašnjava zašto je popularna muzika uglavnom ona koja stavlja manji naglasak na razvoj možda i najvažnijeg talenta i demokratskog prava – GLASA (u svim njegovim varijacijama)!
Muzika koja je popularna u posljednje vrijeme, a gdje su glas i tekst zanemareni (pjesma bez razvijenog vokalnog izražavanja i poruke) ili je glas u potpunosti izbačen iz kompozicije pjesme, je popularna upravo zato jer je bez glasa i smisla! Ipak, ta popularnost je možda samo djelimično odraz unutrašnjih obrazaca gdje se sličnosti prepoznaju. Glas svijesti koji je ugušen autoritetima se projektuje kroz ideju negdje vani i ‘lijepi’ na neku ‘instrumentalnu’ pjesmu.
Da se razumijemo, svijest može biti u fazi i sa ritmom i sa melodijom, ali mišljenja sam da se tu krije i projekcija ograničavajućih psiholoških obrazaca ponašanja. A samo 1 litar iskorištenog motornog ulja može onečistiti milion litara pitke vode!
Ipak “glava” voli pričati lijepe priče, a eto imam i ja slučajno jednu iznad ramena i svijestan sam da je um bez potpune spoznaje o svemu. Zato ću iskoristiti “džoker pitaj publiku” sa pitanjem;
– Razmislite u kojoj mjeri svijest (prividnim) izborom (teško da ima izbora, sve je plasirano) projekcija svojih ideja koje su šuplje, bez supstance i bez glasa u stvari samo potvrđuje unutrašnju impotenciju svijesti!? I ima li ta mjera uporište u ovom konkretnom slučaju sa izražavanjem (bez)glasa kroz muziku?
Sve ovo se može primjeniti i na ostale oblasti umjetnosti koje utiču na mentalnu nadgradnju.
LEUTAR.NET
Be the first to comment