Tvrdim da od 1998. do 2007. nije bilo žešćeg i iskrenijeg SNSD-ovaca od mene. Možda je bilo jednako odanih, ali iskrenijih NE! Takođe, tvrdim da je veliki broj današnjih faca u gradu, koji mašu crvenim zastavama i kravatama, tada bio protivnik SNSD-a i svega što je SNSD obećavao. Razlika između njih i mene je što ja nikada u tome nisam gledao svoj interes, već isključivo zajednički, patriotski, koji se tada ogledao u naprednim idejama koje je javno propagirala stranka predvođena Miloradom Dodikom. S obzirom da je priroda moga posla takva da komuniciram sa dosta običnog naroda u gradu, „vrbovao“ sam ih za “pravu stvar”. Ponavljam, bez ikakvog ličnog interesa, ako se pod ličnim interesom smatra dobar posao, lova u džep, a ne bolje sutra grada i države u kojoj živim sa svojom porodicom. Pristupnicu SNSD-u sam, u znak revolta zbog poraza, tražio preko onlajn pristupnice na njihovom sajtu 2000. godine, odmah nakon poraza na lokalnim izborima. Nju, srećom, nikada nisam dobio, pa sam ostao čist pred samim sobom. Veliki broj njih se okitio crvenom članskom kartom nakon pobjede 2004.
Tada je počelo moje veliko razočarenje. Jedno vrijeme ubjeđivao sam sebe da nije sve tako kao što moje oči vide, ali džaba. One ideje koje su „nas“ dovele na vlast brzo su se istopile. Sjećam se promocije 2004. u prepunoj pozorišnoj sali Doma kulture. Nisam mogao vjerovati da svi skandiraju MILE MILE… suza radosnica umalo da potekne, a jeza niz leđa krenu. Do tada se skraćenica „SNSD“ i ime našeg vođe izgovarala šapatom, maltene mimikom. Stara garda je izgledala suviše jaka i ljudi su bili u strahu. U stvari, bojali su se profitera i lopova kojima nije bila bitna stranka i njen program, već mogućnost da ostvare svoje prljave ciljeve, a iza sebe da imaju jaku stranku koju brukaju. E, baš protiv takvih je Milorad Dodik održao govor koji je, po meni, bio preloman u rušenju poslijeratne korumpirane gradske i državne vlasti.
Obećao je bespoštednu borbu protiv kriminala na svim nivoima države i donošenje zakona kojim će biti ispitano porijeklo imovine svakog sumnjivog političara i biznismena. Nisam staljinista, ali mi se sviđaju Staljinove metode kada su lopine u pitanju. Ono – hajde mali, do sada si krao, sad ću da ti istresem sve iz džepova i ideš na Čemerno da tražiš naftu. Kad je nađeš – slobodan si.
Tada se armija sumnjivih biznismena i političara pretočila u novu vladajuću stranku. Bili su zaštićeni od odgovornosti, a suština njihove borbe za vlast je pokazala pravo lice. Kakav zakon o ispitivanju porijekla imovine i slične trice za narodne mase. Ne, sve je ostalo isto i još gore! Naredni izbori su protekli u potkupljivanju glasača, podmićivanju, laganju, omalovažavanju lakovjernih, zapošljavanju bliskih srodnika i kumova itd itd. SNSD je ostao na vlasti do 2012. Od tada su postali još žešći i opasniji. Nema toga na što danas nisu spremni, samo da opet pobjede. Pobjeda na prošlim lokalnim za njih znači mogućnost opstanaka na narednim opštim izborima, poraz totalni krah. I to ne bilo kakav krah, znači propast pojedinaca koji su ojadili narod. Ako bar malo proradi pravna država, oni će zaraditi decenijske zatvorske kazne.
Veoma su svjesni da su rasprodali državu, zadužili narod koji kao da toga nije svjestan? Zato se oni bore na sve moguće načine, ne žaleći pri tom ništa i dajući i šakom i kapom obećanja i poklone u predizbornoj kampanji. Svaki novi dan rađa novi dokaz koliko su podmuklo spremni na sve. Već sada postavljaju tempirane mine u tabore protivnika obećavajući im njihovo “bolje sutra” koje sa njima ne postoji. Stara je poslovica da para vrti gdje burgija neće, ali nažalost, za neke naše potencijalne poslanike i glasače dovoljan je i sjemenski krompir ili stajsko đubrivo. Možda će mi neko zamjeriti, ali one koji im danas vjeruju, njihovu pronicljivost i shvatanje stvarnosti ću uporediti sa intelektom paramecijuma i ameba (najjednostavniji jednoćelijski organizmi). Rasprodanim dušama zamjeram na neodgovornosti, ali manje nego ovim prvim koji nemaju baš nikakvog razloga, pa ni koristi da vjeruju u njihove laži.
Pokušavam da završim ovo pismo, ali mi stalno nešto dolazi… Ako neki odu sa vlasti, nestaće Republika Srpska, nestaćemo jer nam nećemo imati prave ljude da nam čuvaju svetinje i slave. Srpske slave će se slaviti i bez njih. Ima nas kod kojih su se Slava i Božić uvijek slavili, a da se nikad nije pucalo u silazećeg Hrista na Badnje Veče, da bi se dokazali. Ne treba nas niko od crvenih učiti da je slava svetinja i da je treba čuvati.
Ipak, da završim. Kaže se – nikad ne reci nikad. Opet ću se zaljubiti u SNSD kada ispoštuju ono čime su me dva puta navukli da glasam za njih. Za početak, od njih očekujem da prije izbora obećaju da će organizovati referendum sa pitanjem: Da li ste za usvajanje Zakona kojim će se ispitati porijeklo imovine svih političara. Nakon toga možda opet postanem njihov vjernik.
Toliko, Bog s Vama.
Autor: Bio sam veći SNSD-ovac od svih miševa koji se sada javno kurče cvenom knižicom
Be the first to comment