Voleti ljude takvi kakvu su, to je nemoguće.
Tekst se nastavlja poslije oglasa
A ipak se mora.
I zato, kad im činiš dobro, stegni srce, zapuši nos i zatvori oči (ovo poslednje je neophodno).
Podnosi zlo od njih, ne ljuti se na njih ako možeš, „seti se da si i ti čovek“.
Naravno moraš s njima biti strog, ako ti je dato da budeš iole pametniji od osrednjeg.
Ljudi su po prirodi niski i spremni su da vole iz straha; ne daj se takvoj ljubavi, i ne prestani da prezireš.
Nauči da ljude prezireš čak i kad su dobri, jer su tada najčešće rđavi.
Ko iole nije glup, taj ne može da živi a da sebe ne prezire, bio čestit ili ne bio, svejedno.
Ljubiti bližnjeg svoga, a ne prezirati ga – to nije moguće.
I „ljubav prema čovečanstvu“ treba shvatiti jedino kao ljubav prema onome čovečanstvu koje si sam stvorio u svojoj duši; drugim rečima, sam sebe si stvorio, te i ljubav prema sebi samom – i koga, prema tome, nikad neće ni biti u stvari.
Fjodor Dostojevski
Be the first to comment