Hvala bratu Savu na knjizi „Prozorljivo plavo“ i na divnoj posveti „Vječitom ratniku, našem Duletu.“ Obećao sam mu da ću je pročitati kada prođu praznici, i pročitah. Mogu vam reći da me je njegova knjiga oduševila i ispunila pozitivnom energijom. Čitajući Savovu knjigu osjetio sam da iz njega izlazi samo ljubav, bilo da je prema njegovoj Julijani, divnoj djeci, roditeljima, porodici, svim ljudima – ona čista kao suza, po volji Božijoj.
Tekst se nastavlja poslije oglasa
Savo Sarić je naš sugrađanin koji je vozeći biciklo doživio tešku povredu kičme, poslije toga i tešku operaciju. Predvidjeli su mu kolica… Savov oporavak je dug i težak. Uspio je svojom voljom i u upornošću i uz Božiju pomoć, te podrškom od strane porodice, ne samo da stane na noge, nego i da trenira i vodi treninge u svojoj, kako voli da kaže, „Vježbaonici“.
Nek nam Savo bude veliko ogledalo i da se u njemu vidimo uzor, ma kakve god imali prepreke u svojim životima. Smatram da treba što više ljudi da čuje i da pročita njegovu knjigu, da vide kakav je Lav naš Savo. Nadam se da će ovaj roman jednog dana biti i ekranizovan.
Preporučujem svim našim sugrađanima da pročitaju knjigu Sava Sarića „Prozorljivo plavo“
Leutar.net / Dule
Be the first to comment