Lijepo je imati titulu Evropskog grada sporta. Ali, koliko to košta?

Danas čitamo kako smo postali Evropski grad sporta. Wow, bravo mi! Nekako zvuči kao da smo najbolji u Evropi… bila velika borba, pa mi pobijedili sve ostale. A, da li je baš sve tako? Koga to pobijedismo, ko je to gori od nas? Ili ko to nije bolji od nas, da ne zvučimo kao neko ko se ne raduje pobjedi?

Razumijemo da ovo ne može donijeti ništa loše, lijepo je napisati ispod imena našeg grada „Evropski grad sporta za 2025. godinu“. Neupućenim daje neku dozu lijepog osjećaja. Ali nama može donijeti samo neki osjećaj kao kada se boriš sa djecom 2016. godište i pobijediš ih sa 2013. godištem. Raduješ se jer ste ih „razvalili“ ali ipak znaš da si to uradio sa lažiranjem godišta svoje djece. Možda ne baš tako, ali recimo, kao da se hvališ fakultetom koji nisi završio, nego kupio. Imaš papir, ali znaš kako si došao do njega.

Otišli smo na sajt organizacije koja nam je dala ovu laskavu titulu. To je neka neprofitna organizacija, kao npr. Društvo za zaštitu krpelja iz Kalesije, samo što je iz Brisela. Zvuči kao fakultet iz Londona jednog našeg ministra, ozbiljna priča čim je iz Brisela. Pogledamo ko je sve dobijao nagradu i tek tu shvatimo da nije Evropski grad sporta samo jedan. Nema pobjednika. Ima tu svake godine 5-6 gradova koji su Evropski gradovi sporta. Čitamo imena: Bijeljina, Banjaluka, Zrenjanin, Subotica, Makarska, Rijeka, Velika Gorica, Priština, Umag… Pa čovječe ova naša regija razvaljuje, šta je sa drugim državama? Nađe se pokoja iz Španije i Italije, Albanije, Bugarske. I vidimo da nema baš nešto gradova iz Njemačke, Švedske, Danske… Vjerovatno su oni manje razvijeniji od naših gradova. Ne znam šta bi drugo bilo.

I odlučimo da prijavimo Berkoviće da budu kandidat za 2026. godinu da vidimo šta nam treba da bi postali bolji od tamo nekog gradića iz Švajcarske koji nikada nije dobio nagradu.

Potražimo proceduru i vidimo kako se to radi…

Oooo, drago nam je her gradonačelniče Berkovića što želite da vaš grad postane najbolji za 2026. godinu… Vidite, da bi nastavili da razgovaramo o Berkovićima prvo nam platite 12.000 oira + naš PDV od 21% pa ćemo da vidimo mogu li Berkovići ući u proceduru. Onda ćete morati da platite našoj komisiji avio karte da dođu u vaš grad i neki normalan smještaj za naše članove. Doći će nas od 3 do 5 ljudi, Miguel obožava vino ako imate za njega neko malo bolje. Mi ćemo pogledati vaše terene, otićemo na koji trening i proglasićemo vas sportskim gradom. Ali tu nije kraj. Morate nam onda platiti još 5.000 oira (i PDV 21% naravno) da koristite naš logo kako ste vi taj Evropski grad sporta. Pored toga moraćete nam dati još simbolično svake naredne godine još po 500 oira (nećemo ga više spominjati, ali i PDV 21%). To je simbolično, da koristite naš logo kako ste vi ono 25. godine dobili ovu našu nagradu. U Parizu ćemo vam uručiti titulu. Tamo ćete morati o svom trošku, naravno, negdje da se smjestite. Samo je Pariz skup, da vam odmah kažemo. Ipak, bolje vam je da dođete, jer ako ne dođete mi ćemo smatrati da niste prihvatili nagradu i to neprihvatanje nagrade će vas koštati 20.000 oira (+21%) jer ćemo mi to smatrati da ste samovoljno raskinuli Ugovor sa nama. Ali, biće vam super u Parizu. Samo nemojte nositi sa sobom sira i mesa, može vino za Miguela, to se nećemo ljutiti.

Ali šta mi iiz Berkovića imamo od toga?

Pa, moći ćete da svima u selu pričate kako ste dobili nagradu za Evropski grad sporta. Bićete na našem sajtu i Facebook stranici koju lajkuje po 4-5 ljudi za svaku objavu… Marketinški super fora i za vas, a i za nas. Izlevatimo vas za 12+5+karte+smještaj+500 godišnje… oko 25-30000 oira i famozni pdv… 35.000 Eura  ili oko 60-70.000 KM. Ovo na brzinu računamo, možda nije tačno toliko.

Ali hoćemo li imati kakve finansijske koristi? Hoće li nam djeca dobiti bolje uslove?

Pa nije naše da vam obezbijeđujemo korist, naše je da vam damo titulu i logo. Samo to priuštite svojoj djeci.

Korist je naša, titula je vaša.

Srećna nam titula Evropski grad sporta!