Sjede dva istaknuta člana Ujedinjene srpske i NDP-a i komentarišu kako je jedan njihov drugar prešao iz DNS-a u SNSD.
– Jesi vidio onog Mirka (prvo nam palo na pamet) fukare kako pređe tamo, a neki dan želio i kod nas.
– Kod vas ili nas – reče ovaj drugi.
– Ma, nama se javljao, te ja bih posao meni i ženi… jedan upravni.. Mi mu kazali da moramo pitati Banjaluku i da nam da dan dva da dobijemo povratnu informaciju.
– Kad je to dolazio.
– Juče!
– Pa i kod nas je bio. Isto juče. I isto tražio. A fukare. Zar on ne radi?
– Radi negdje u kulturi, veseljak, nikakva plata. Treba mu dvije godine da isplati onu diplomu što je kupio. Što bolan fukara, i ti si nedavno pitao da pređeš kod njih.
– Pa i ti si kod nas.
– To ti i kažem. On fukara, a ti nisi.
– Ma mi smo kupili diplomu prije pet godina. Radimo u Elektro sektoru, već imamo renome.
– Šta ti je to?
– Kao gledaju u nas kao da smo pametni.
– Pa i jesmo. Sjećaš se kako niko u nas nije vjerovao.
– Jeste. Dok smo bili u SDS-u, lijepili plakate, nadali smo se da ćemo barem zaslužiti negdje neko stražarsko mjesto.
– I onda, malo po malo… Jedna stranka, druga treća. Vanredno srednju. Pokupovasmo na vrijeme fakultete. Vidi na sad.
– Šta smo ono završili? Nekad me blam, ne znam ni izgovoriti.
– Menadžment ljudskih resursa. ‘Bem te, deset puta sam ti pisao.
– Znaš ono kad pitaju nabroj mi jednog profesora, nabroj mi jednog studenta što je bio sa tobom. Ja uvijek tebe spomenem. Ahahaha, ućute ovi što kritikuju.
– Šta ćemo za izbore?
– Što, šta ćemo’ ko pobjedi trk kod njega sa bocom.
– Nije teška ova politika, samo malo kombinacija i eto stana u Beogradu.
– I to što kažeš.
Be the first to comment