Na slavi punoj hrane Momo Kapor OSTAO PRAZNOG STOMAKA

Predivna anegdota iz života slavnog pisca izmamiće vam osmijeh na lice

Odem ja tako na slavu kod jednog domaćina u Malom Mokrom Lugu, a pokraj mene sjedne njegov osmogodišnji sin, zalijepilo se dijete uz mene, ne miče se.

Ručak, razumijete, kao što je red, počne gibanicom, ja taman da uzmem, kad onaj mali veli:

— “Čiko, da vidite šta imamo u rerni!”

Tako stoji stvar, mislim se u sebi, bolje da se ne prejedem na početku, nego poslije, te preskočim i pileću čorbu, hladne batačiće i bijelo meso, a kad dođe sarma na red, taman pružih ruku, a mali me povuče za rukav i šapuce:

– “Čiko, da samo vidite šta imamo u rerni!”

Odustanem opet. Sačekaću to iz rerne.
Zahvalim se i na prasetini, a svi me pitaju što ne jedem ništa. Ni pečene krompire nisam takao, ni turšiju ni proju, ni kajmak, ništa.

Vidim iznesoše se i kolači, a tu nam je i oproštajna kafa.

– “Čiko, vuče me onaj mali za rukav, da vidite sta ima u rerni!”

– “Šta ima u toj rerni?”, pitam besno, a mali kaže:

– “Omacila se naša maca.”

Momo Kapor

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.