„ČEMU SE SMIJETE? –SEBI SE SMIJETE!“

Kad god su neka ozbiljna pitanja pred narodom, Milorad Dodik (iako, sluteći kraj, pogubljen, satjeran u ćošak kao ranjena zvijer, ali ne i toliko glup i politički naivan kako mnogi misle) hvata opoziciju i kompletnu javnost na isti fazon:

Piše: Bojan Milićević

Počne da pravi neki cirkus i, automatski, naš narod, zaista željan rijalitija i cirkusa u sveopštoj duhovnoj i moralnoj krizi i bijedi našeg vijeka zaboravlja na sva suštinska pitanja i probleme.

Niko više i ne misli, po sistemu „svakog čuda tri dana dosta“: o kiseoniku, suludim kvazinacionalnim potezima, ogromnim poskupljenjima ulja i svih namirnica, benzina…

Od muke i problema narodu je izgleda ostalo samo da sve okreće na sprdnju i bar malo razveseli tužnu svakodnevicu. I dok narod „udara brigu na veselje“, opozicija bi bar trebalo da utiče na javno mnjenje i da se bavi ključnim životnim pitanjima, ponudi narodu rješenje svih ekonomskih i nacionalnih pitanja, a ne da se „spušta na Dodikov teren“, jer će ih on na tom terenu sigurno pobijediti, kao i dosad.

Opozicija, po mom skromnom mišljenju, treba da „agresivno“ traži odgovore na suštinska pitanja i probleme, jer Republika Srpska neće propasti zbog sviranja harmonike (iako se gnušam jeftinog populizma kao i svi), nego bezočnog kriminala i ekonomskog kraha.

I najveći idolopoklonici njegovog lika i djela nakon mnogobrojnih afera, antisrpskih poteza, vršljanja NATO trupa, prozreli su da on nije nikakav patriota i Srbin, nego beskrupulozni makijavelista i zato se ne treba baviti njegovim cirkuskim predstavama i prljati u blatu u koje hoće da uvuče cijeli narod.

Ali, nevjerovatna je činjenica (htjeli mi to priznati ili ne) koliko javnost nalazi nasladu u ovakvim stvarima i učestvuje u sveopštem političkom cirkusu koji Dodik nameće kao glavna „mečka u cirkusu“, a iza scene kao da odzvanja Gogoljevo katarzično sa kraja „Revizora“:

„Čemu se smijete? –Sebi se smijete!“