Trudnoća i porođaj za žene mogu da budu prilično stresan i traumatičan period, posebno ukoliko od stručnog medicinskog osoblja ne dobiju punu i profesionalnu pomoć. Koliko stvari u porodilištima širom BiH (ne)funkcioniše, pokazuje nedavno istraživanje koje je sprovelo Udruženje „Baby Steps“. Uz prosječan iznos mita od 140 KM, korupcija u porodilištima širom BiH godišnje „proguta“ više od dva miliona KM!
Istraživanje je pokazalo da je 50 odsto ispitanih porodilja dalo novac ili poklon u porodilištu, javno ili tajno, prije ili nakon poroda. Novac je dalo 36,2 odsto ispitanica, hranom je častilo 10,6 odsto, dok se 3,2 odsto odlučilo za skupocjeni poklon. Novčana sredstva ili poklon njih 16,7 odsto je dalo javno, a 32,5 odsto je to uradilo tajno. I konačno, 17,5 odsto ukupnog broja ispitanica je dalo između 100 i 500 KM, 16,5 odsto između 50 i 100 KM, te 15,8 odsto10 do 50 KM.Primanje mita je označeno kao krivično djelo u svim krivičnim zakonima na području BiH. Međutim, to ne sprečava, u ovom slučaju, medicinsko osoblje da direktno ili indirektno traže novac ili poklon kako bi obavili posao za koji su plaćeni.
„Dozvoljavanjem mita i nesankcionisanjem zdravstvenih radnika koji ga primaju, cementira se loša usluga porodilišta kao norma, a dobra usluga kao nešto što se dodatno plaća. Ovo ima dalekosežne posljedice po mentalno zdravlje porodica ali i natalitet, jer se mnoge majke upravo zbog lošeg iskustva u porodilištu ne odlučuju za naredno dijete“, objašnjavaju iz Udruženja.
Korupcija postaje običaj i tradicija
Novac se često daje pod izgovorom da je „samo znak zahvalnosti“, a poklon se smatra kao „mali znak pažnje“. Malo ko razmišlja o posljedicama koje ostaju ucrtane u cijelo društvo i daju negativnu sliku zdravstvenog sistema.
„Problem u našem društvu jeste činjenica da su koverte i pokloni u porodilištima postali toliko ukorijenjena praksa da se smatraju dijelom običaja i tradicije, te se ne smatraju nečim lošim, što su čak i odgovori medicinskog osoblja na našu anketu. Kada se nešto što je u početku smatrano pogrešnim, u našem slučaju mito, dešava u okruženju kao sasvim normalna stvar i prihvata kao normalno ponašanje, mijenjaju se i stavovi medicinskog osoblja o tome šta je ispravno a šta ne. Stoga, vremenom se povećava stopa korupcije, a društvo tone sve dublje. I dalje postoje pojedinci koji su moralni i ne primaju poklone niti iste traže, ali ih je sve manje“, rekla je predsjednica Udruženja, Amila Tatarević.
Iako medicinsko osoblje treba da bude tu zbog porodilje, problem sa korupcijom pokazuje potpuno suprotno – da je porodilja tu zbog njih.
„Naše istraživanje je pokazalo da porodilje najčešće strahuju od tretmana pri porodu, te im se već u čekaonicama savjetuje koliko novca da pripreme, kako ne bi imale traumatično iskustvo kao druge. U iznimno lošim uslovima poroda, te rijetkom životnom trenutku, niko ne razmišlja da je nešto o čemu svi pričaju kao da je sasvim normalnija stvar, krivično djelo. Čak i roditelji, koji ne daju prije mito poroda osjećaju obavezu da treba da ‘počaste’ ljekare i medicinsko osoblje nakon poroda“, pojašnjava Tatarevićeva.
Lične priče potvrdile korupciju u porodilištima
Tokom istraživanja, Udruženju se javilo više od stotinu porodilja koje su bile primorane da daju kovertu kako bi porod prošao u najboljem redu. Međutim, ponekad ni to nije garantovalo da će buduće majke dobiti najbolju njegu.
„Radi straha od prirodnog poroda i zdravstvene slike, preporučen mi je carski rez što je bila i moja želja. U Sarajevu se zna ko prima novac i kolika je ‘tarifa’ da ti se ‘završi’ porod carskim rezom. Iako bijesna na činjenicu davanja novca nekome da uradi šta mu je posao, pristala sam iz više razloga, da bi se ispostavilo da moje dijete ne bi preživjelo prirodni porod. Novac sam ja lično dala ljekaru, 500 KM, uzeo je kovertu kao da sam mu nalaze dala… I vjerujete uz ‘štelu’ jedva sam prežvjela. Svjesna sam da korupcija počinje od nas samih, ali biti majka i nemati izbora prevaziđe sve“, priča jedna porodilja.
Druga porodilja koja je rodila na UKC-u u Tuzli uvjerila se da novac koji je dala, zapravo, nije uticao na njen lakši boravak u porodilištu.
„Čula sam od poznanica da ko se želi poroditi bez mučenja mora da nađe sebi doktoricu i plati je. Moji roditelji, muž i ja, našli smo doktoricu koja me pregledala u zadnjoj sedmici trudnoće. Moj otac joj je uručio u koverti 100 eura. Naravno, uzela je. Na porodu nije bila, iako smo je zvali više puta. Rekla je kako će ona zvati svoje ljude da se pobrinu za mene. Ništa od toga se nije desilo i prošla sam užasno, 15 sati sam se porađala u najgorim bolovima“, prisjeća se.
Da situacija nije bolja ni u drugom entitetu, dokazuje iskustvo majke koja se porodila u dobojskoj Bolnici „Sveti apostol Luka“.
„Babica me tokom cijelog porođaja maltretirala jer joj moj muž nije dao novac koji je indirektno iznuđivala. Meni do zadnjeg momenta nije dala da se popnem na krevet, iako sam plakala i molila. Za to vrijeme je galamila na mene kako je ponižena, jer njena usluga nije nagrađena od strane mog muža. Pružila mi je pomoć tek nakon mog obećanja da ću je nagraditi poslije porođaja. Nisam je nikom tužila jer ne vjerujem da bi mi iko povjerovao, nekad ni sama ne vjerujem“, govori ova majka.
Iskustvo porodilje iz bihaćke Kantonalne bolnice „Dr Irfan Ljubijankić“, može se opisati kao scena iz filmova. Suprugu je zabranila da da novac, ne sluteći da će neadekvatni uslovi poroda ostaviti trajne posljedice na njezino zdravlje.
„Držali su me otvorenom sa puknutim vodenjakom šest dana i kad je doktor na hodniku od moje sestre tražio 500 KM da me porodi, naglasila sam da je studentica i da nema taj novac. Nakon sat vremena pozvana sam u rađaonicu da mi se uključi drip po nalogu istog doktora. Bilo je pet i po sati užasnih bolova i vraćena sam u sobu. Narednih 30 sati sam bila u strašnoj agoniji i mukama. Da bi me opet uključili na drip sat vremena, nalijegali na trbuh, držali me za glavu, ruke i noge, u prisustvu šest doktora, dvije babice, dva specijalizanta i dvije primalje, počela sam se gubiti i ostajati bez daha i uz vakuum ekstrakciju izvadili su mi bebu kojoj su dali ocjenu 10/10, rezali su me i šili bez anestezije uz zlobne primitivne komentare, i trajno mi oštetili kralježnicu koja je operisana četiri godine nakon poroda. Nikad više u tu klaonicu“, navodi ova porodilja.
„Mislite na druge porodilje“
Tatarevićeva savjetuje porodilje koje daju mito da misle i na druge porodilje, koje nisu u mogućnosti da to učine. Solidarnost i podrška drugih žena treba da bude praksa koja će budućim porodiljama omogućiti da se osjećaju jednako bitnim.
Kako kaže, davanje koverte u nekim slučajevima dovodi do otežavanja poroda, pa čak i do ugrožavanja života druge porodilje.
Kako bi se problem iskorijenio, smatra da je potrebno puno truda i vremena. Takođe, potrebno je informisati javnost, pričati o ovoj temi, dijeliti iskustva porodilja, i u javnost iznositi brojke koje pokazuju kakvo je stanje.
„I ono što je osnovno, treba kovertu i poklon zvati pravim imenom – korupcijom“, poručuje na kraju.
Piše: Snježana Aničić/ eTrafika / DIREKT PORTAL
Ostavi komentar