“To je neka zastarjela filozofija, gdje ljudi misle da grade svoj status što imaju pet automobila i tri vikendice, a ljudi što rade za njih jedva krpe kraj s krajem. U informatičkoj struci pričamo o tome da li radnik treba da ima 2.000, 3.000 ili 4.000 maraka platu”
Da nije sve tako crno i da ima mladih ljudi koji svoju budućnost vide ovdje, primjer je mladi Mostarac Senad Šantić koji je napustio Švedsku i došao živjeti u svojoj zemlji i osnovati programersku firmu. Kao munja odjeknula je vijest u BiH da je jedan poslodavac platio godišnji odmor svim svojim radnicima u Turskoj. Taj poslodavac je upravo Senad.
Na početku razgovora za Faktor Šantić odgovara na pitanje kako su njegovi uposlenici reagovali kada im je saopštio da imaju plaćen odmor u Turskoj (Alanya) krajem jula?
– Iskreno, malo sa šokom, nisu bili skroz sigurni da li je šala ili je to stvarno tako – kaže Šantić.
On je ratne 1993. godine sa roditeljima i bratom morao napustiti rodni Mostar, a život ih je odnio u Švedsku. Tada je imao četiri godine, a danas je 32-godišnjak.
Prije pet godina je odlučio da se vrati u rodnu zemlju.
– Vjerovao sam da bih mogao stvoriti lijep život za sebe u Mostaru i doprinijeti gradu. Zadovoljan sam svojom odlukom i ne namjeravam za sada nigdje ići. Imam 32 godine, a sa 27 godina sam odlučio da se vratim. Roditelji su mi dali punu podršku. Brat mi se takođe vratio godinu prije mene, a za godinu i roditelji planiraju da se vrate. Istovremeno, mislim da ne treba osuđivati omladinu što izaberu da sele iz BiH radi bolje budućnosti. Smatram da je odgovornost države i privrede da naprave dovoljno dobre uslove da bi mladi htjeli graditi svoj život ovdje – priča Šantić koji je direktor kompanije za informacione tehnologije ZenDev.
Kaže i šta je kod njega presudno kod zapošljavanja kadrova i koliko ih je trenutno u firmi.
– Danas nas je otprilike 50, tražimo ambiciozne, odgovorne ljude koji znaju kad je vrijeme za posao, a kad je vrijeme za zezanciju. Uvijek gledamo da li istinski žele da budu dio te naše “ZenDev kulture”.
S obzirom na to da u našoj zemlji nije mali broj poslodavaca koji uposlenicima isplaćuju minimalne plate, a zahvaljujući njihovim radom zgrću milione, upitali smo Šantića kako gleda na vlasnike kompanija kojima je samo cilj profit, a radnika gledaju isključivo kao predmet.
– Ne razumijem šta stvara zadovoljstvo takvim gazdama. To je neka zastarjela filozofija, gdje ljudi misle da grade svoj status što imaju pet automobila i tri vikendice, a ljudi što rade za njih jedva krpe kraj s krajem. U informatičkoj struci pričamo o tome da li radnik treba da ima 2.000, 3.000 ili 4.000 maraka platu. Za informatičare se na kraju dana ne brinem previše, ali bih volio da i ostatak naroda može imati pristojan kvalitet života. Sutra da mi neko kaže: “Naš supermarket je uveo politiku da niko u firmi ne smije imati neto platu ispod 800 KM, ja bih iz podrške tim ljudima i toj odluci samo išao u kupovinu u taj supermarket – priča za Faktor.
– Ko želi da ostane u Bosni i Hercegovini, predlažem im da se izgrade na taj način da uče raditi nešto što vrijedi na stranom tržištu, a može da se radi iz BiH preko kompjutera. Nemojte se fokusirati previše na politiku, to je samo show i distrakcija stvari što stvarno vrijede – poručuje Šantić.
Izvor: Faktor
Be the first to comment