Ima žena za koje nije dovoljno reći da su lijepe.
Malo je…
Svaka je lijepa na neki način, ali najljepše su one koje su lijepe na svoj.
Njihova ljepota inspiriše, pokreće, budi.
Tajna se krije u pogledu, držanju, stavu.
Najljepše je kada se iza toga krije ponos, dostojanstvo.
Pa i prkos, kome trebe, i kada treba.
Još ako iza nje stoji neka velika ideja,
koja prožima čitavo njeno biće.
Onda je još ljepša…
Svakako ne prazna, svakako ne bezlična…
Zato što ima svoju borbu, požrtvovanje.
Samim tim i smisao koji nije prožet samo svakodnevnim.
Muškarci koji se zaljubljuju u manekenke
dobiju lutku iz izloga, ali ne i suštinu.
Muškarci koji zavole ženu, dobiju ženu
koja može da bude svakakva, samo ne i hladni eksponat.
Ili pokretni čiviluk bez duše.
Zato je duša u ljepoti ključna.
Ko traži dušu, nađe ljepotu.
Ko traži samo ljepotu, ne nađe dušu.
Ljepota ne blješti, ona isijava.
Ne teži da bude nedodirljiva, ovjekovječena u časopise, magazine.
Naprotiv!
Ona je tu, pred nama.
Krije se u ženama oko nas koje ne pate od velike mode, skupih stvari,
već ih i život koji žive, nikada samo za sebe
čini velikim…
Odgovor se krije u posebnoj energiji
iza koje mora da se krije ličnost.
Bogata unutrašnjim svijetom,
oplemenjena duhovnom raskošću.
Bez toga, i najljepša ljepota postaje prazna.
Više fazon, više forma,
ali ne i smisao
koji se vrlo lako izgubi kada ne teži nečem većem.
Žene koje igraju samo na kartu ljepote,
kada osjete da je gube,
nekako se povlače, skrivaju.
Žene, lijepe, a neopterećene
mijenjaju se kroz vrijeme,
ali im suština ostaje ista.
Skrivena u ljepoti duše
koja ih neguje, koja ih čuva.
Ne skupi tretmani, život na visokoj nozi,
nego misija koja ih ispunjava
U krajnjem, savršeno nesavršena ljepota.
Spoj svakodnevnog i božanskog.
Ostavi komentar