Bez namjere da tumačimo lik i djelo doživotnog predsjednika SFRJ, Josipa Broza Tita, koji je u 88. godini života preminuo na današnji dan 1980. godine, prisjetićemo se nekih činjenica.
Toga dana, 4. maja 1980. godine, u ljubljanskoj bolnici umro je Tito. Kako su reagovali narodi i narodnosti u bivšoj državi, zabilježile su kamere i nema potrebe prepričavati. Doduše, sigurno je bilo i dosta onih koji nisu plakali ili su plakali zato što je to bilo poželjno. Baš kao što i danas lažno činodejstvuju u raznim situacijama. Ali, to nije tema.
Dakle, tog 4. maja zatave na Bekingemskoj palati, Kapitol hilu, Kremlju, Jelisejskim poljima, Hofburgu i širom svijeta bile su spuštene na pola koplja.
Održana je, prvi i posljednji put u istoriji, sjednica Ujedinjenih nacija sa samo jednom tačkom. Proglašeni su višednevni dani žalosti u više od 80 zemalja svijeta. Na sahrani u Beogradu bilo je 209 delegacija iz 128 zemalja, 31 predsjednik republike, 4 kralja, 6 prinčeva, 22 predsjednika vlada, 11 predsjednika nacionalnih parlamenata.
U Vatikanu su jedan i jedini put u istoriji zvonila crkvena zvona, a u katedralama služene mise zadušnice.
Ovo su činjenice koje su ostale upisane. Kako, zašto, kome? To je istorija presudila ili će tek da presudi. A možete i sami, demokratija je.
Be the first to comment