Svemoćni Bože, primi Zdravka u svoj hram i daj mu Bože laku zemlju kada mu je već život bio težak, a težak je bio i onda na Paštriku, kada je iznad Gorožupa ostao bez dijela stopala i sa povrijeđenom lijevom rukom, teško je bilo izvući se one večeri usred šiptarskog napada kroz granje i kamenje gorožupskih bačila od graničnog kamena D 5/III, da bi se došlo do saniteta…teško je!
To bijaše drugo ranjavanje za veče.
Poslije teških operacija u Nišu i Beogradu, nekako je Zdravko prohodao. Teško je bilo kada su mu ukinuli status RVI i prebacili na civilnu invalidninu, a teško je bilo i naći odgovarajući posao u Trebinju s obzirom na njegovu invalidnost koju izmjeriše na 60%.
Teško je bilo uz suprugu podizati dvoje djece u takvim okolnostima. Teško je bilo i kada su mu dali otkaz sa mjesta portira u PIO – filijali Trebinje. Teško je bilo zarađivati za život i kroz njega voditi porodicu. Mnogo je teških dana na Zdravku bilo. Borio se… kao i onda na Paštriku – sa teškoćama raznim, nažalost nije izdržao.
Brate naš po ranama i oružju, rano si nas napustio, a da još nismo progovorili o mnogo čemu kroz život, slava tebi, nama uspomena, sjećanje i obaveza da tebe budemo dostojni! Neka ti je laka zemlja srpska.
/ČOJSTVO/
Be the first to comment