Da li smo mi „Treći svijet“?

Jedna od meni najdražih, sa istoimenog albuma Haustora. Ovo pišem dok čekam uključenje na televiziju Bosne i Hercegovine, BHRT. Vjerovatno ćemo da pričamo o koroni, o čemu bi drugo? Mislim da nema adekvatnijeg naslova za takvu priču. Treći svijet. Pretpostavljam da je prvi Evropa. Iako su gradovi velelepne ljepote nicali u Africi ili Južnoj Americi dok se London davio u svojim govnima. Oholi varvari. Za njih je treći svijet bio i Konstantinopolj. Krenulo im je u životu tek kada su poharali svo zlato iz Drugog Rima. U britanskom muzeju gledam mašinski isječene ogromne kamene ploče iz Asirije, Grčke, Persije. Varvari. Lopovi.

Jesmo li i mi za njih treći svijet? Nešto mi govori, da, još kako. Divljaci sa Balkana. Zar ne bi bilo lijepo da ih je što manje, da se odrode, nose našu garderobu i imitiraju nas? Naravno, potpuno besmisleno i tragikomično. Da uzmu od nas sve što ne valja, kao Indijanci što su od Španaca uzeli boginje i lijepo se istrebili? Ovi će da se istrijebe međusobno, uništeni alkoholom, jeftinom drogom i cigaretama. Neće rađati. Želiće naše automobile. Davaćemo im ih, tek kada baka dovoljno puta njima ode do pijace. Ubacivaće najprljaviju tehnologiju, satiraće ih karcinomi. Rijeke ćemo da im sabijemo u zemlju, insistirajući na čistoj energiji. Mi vidimo njihove lopuže šta rade, ali nećemo da ih diramo. Sve dok satiru svoj narod. Dok nas slušaju.

Trpjeli smo tolike diktatore po trećem svijetu, šta da se miješamo kod ovih primitivaca? Nemaju slobodu? Nemaju slobodnu štampu? Korupcija ih satire? Pa je l’ vi mislite da je bilo drugačije Indijancima u rezervatima? Crnom narodu Konga? Vi ste bolji? To što vi postojite je samo posljedica sretnih spletova okolnosti, a ne naše želje ili ljubavi. Zato, trpite svog diktatora. Mi ćemo da se zajebavamo iza njegovih leđa, pravićemo se slijepi na sve njegove nepodopštine. On nam je potreban. Baš takav kakav je. Vi nam niste potrebni. Takvi kakvi ste. Zato, kada dođete kod nas – mi vas preoblikujemo. Vi ste radni i poslušni. A kod vas bahati i bezobrazni.

Kada smo htjeli da se rastanemo sa Otomanskim carstvom – Englezi su rekli ne! U isto vrijeme, lađe krcate robljem Holanđani i oni prevoze u Novi Svijet. Porodična kuća Žujovića u Nemenikućama je opljačkana od strane austrijskog oficira kada su naši preci prešli Kajmakčalan. Umjetničke slike i sablja mog askurđela su bile potrebnije lopini iz hiljadugodišnjeg carstva. Volio bih da ovu riječ, askurđel, neko prevede na njemački, engleski ili holandski. Ne ide, je l’ da? Jedna od prvih zgrada na koju se obrušila njemačka štuka 6. aprila je bila Narodna biblioteka. Nisu htjeli samo da nas pobiju, htjeli su da nam satru sjećanje i kulturu. Sto Srbina za jednog Nijemca. Oproštajno pismo mog pradjede Mladena svojoj ženi Desanki, ponovo spominjem. Ton kojim je pisano, od strane čovjeka koji zna da će da pogine sjutra, oblikuje mene kao muškarca. Srbina. Rusi su oslobodili i Beč, pa ne ostade komunistički, poput nebitnog Beograda. Neki tamo alkoholičari su povukli liniju, jebi ga. Istoriju su nam osmislili drugi. Oni pouzdano znaju da smo mi ovdje dođoši. Doduše, ne znaju odakle smo došli, ali su sigurni.

Treći svijet, znači? Pa šta nam je činiti? Gledati svoja posla, učiti, krasti znanje. Ne insistirati na fabrikama kablova, nego na nauci. Savremenim tehnologijama. Mislite da je bio bolji ambijent nekada kada smo otvarali fabrike EI Niš, Fabriku vagona u Kraljevu ili razvijali industriju u Pančevu? Mi nemamo više samopuzdanja. Vjere. Kolonisti su uspjeli. Ubijeđeni smo da i čačkalice moramo da uvozimo.

Počeo sam sa koronom. Pored toga što nismo savladali proizvodnju respiratora, mali smo ne bi bilo dovoljno obrta, vjerovatno, mi uvozimo skoro svaki lijek, pa i maske. Viziri na našim glavama imaju strane natpise. Parče plastike. Treći svijet. To je onaj svijet koji svoju snagu traži u fudbaleru, ili nekom drugom sportisti. Lijepo je to, ali bih volio da moja kuća bude puna domaćih proizvoda. Nekada su majstori iz Beka dolazili u Niš da uče kako se nešto pravi. Sada nema kuće bez navedene turske marke. Treći svijet. Svijet uvoza svega i svačega i izvoza bijelog roblja. Pameti za druge. Savremenih janičara. Koji se nikada neće vratiti.

Kolonisti su vam uzeli zemlju, vodu i vazduh. Ove godine će da vam uzmu i bolnice. Sjetićete se filmova iz Bolivuda. Privatizovaće svako javno dobro. Školstvo će da unište. Ne trebate vi načitani nikome. Potrebni ste glupi i siromašni. Vaši vodovodi će biti tuđi. A vi sjedite u kafić. Zapalite cigaretu. Tuđu, naravno. Na sjeveru, malo iznad Subotice, povučena je jedna imaginarna linija. Bar je meni imaginarna. Vi je zovete državna granica. Kada pređete tu imaginarnu liniju vaša plata je višestruko veća. Živite duže. Živite kvalitetnije. Imate prava ljudskog bića. Na mišljenje, stav i riječ. Na život. Kakva je to moć te imaginarne linije? Još samo jednom pogledaj taj zid, pogledaj…

Oko tebe diše treći svijet, i mi te čekamo. Oko tebe diše treći svijet, izbriši tragove. I digni visoko ruke…

Piše: Dejan Žujović; /NOVA RS/

5 KOmentara

  1. Danas slavimo godinu dana od kad su nam rekli da su sledece dve nedelje kljucne.Porez na vazduh -sa maskom 10 din . bez maske 2000 din.Vec moramo da kupimo iruske precistace vazduha ka bi disali u kci kad skinemo maske.Logika nas je odavno napustila ,a u svemu ovom i nema je.

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.