BANJALUČANKA IZ ALEPA: Hilda iz Sirije slavi krsnu slavu i pjeva srpsku etno muziku (FOTO, VIDEO)

Farmaciju studira u Banjaluci, a vizantijsko pojanje u Novom Sadu, savršeno piše ćirilicu, slavi Svetog Vasilija Ostroškog, a kada, bilo na srpskom ili na arapskom, zapjeva „Ruse kose curo imaš“, slušaoci ostaju bez daha. 

Hilda Hrekes (29) je djevojka koja ne priznaje granice i stereotipe. Kada na biciklu prođe Parkićem, ili zastane da u kafiću popije kafu i proćaska sa prijateljicama, ona izgleda kao i svaka druga mlada Banjalučanka.

Ali, Hilda nije Banjalučanka, bar ne po rođenju. Ona je Sirijka, rođena i odrasla u drevnom gradu Alepu.

– Kada smo, prije sedam godina, moj brat Jamen i ja došli u Banjaluku, prihvatili su nas kao najrođenije. Mnogo nam je to značilo, pomoglo nam je da budemo kreativni i uspješni, da smanjimo teret koji osjeća svaki stranac, kada se nađe u tuđini – kaže Hilda. htt

I dodaje da Banjaluka za nju već odavno nije tuđina, nego drugi zavičaj, u kojem je stekla ne samo prijatelje nego i porodicu, jer je postala ponosna kuma jedne majušne Banjalučanke.

Ova mlada Sirijka čudesnog osmjeha i anđeoskog glasa, rodnu je zemlju napustila 2011. godine, kada je otišla na studije u Zagreb i tamo se pridružila svom bratu Jamenu. Dvije godine kasnije brat i sestra, oboje studenti, sele se u Banjaluku.

Kao vjernica, pravoslavka, koja je od djetinjstva vezana za crkvu i za muziku, utočište je potražila u Hramu Hrista Spasitelja i u horu Srpskog pjevačkog društva „Jedinstvo“.

FOTO: ustupljena fotografija

– Potičem iz muzikalne porodice. Nas četvoro djece smo, uz našeg tatu, od malih nogu svirali i pjevali, u crkvi smo bili pravi mali hor. Od 15. godine, pa sve dok nisam došla u Zagreb, imala sam u Siriji svoj dječji hor. Tako sam se i u Banjaluci pridružila horu „Jedinstvo“ i prihvatili su me kao sestru – kaže Hilda.

I dok se sa osmijehom prisjeća svog prvog javnog nastupa, a bilo je to u vrtiću u Alepu, kada je imala samo četiri godine, veze priču o svojim banjalučkim danima.

Uz studije farmacije na banjalučkom Medicinskom fakultetu, u Hramu Hrista Spasitelja je, zajedno sa djevojkama sa kojima se zbližila u pojanju i molitvi, osnovala pjevačku grupu „Dar“. 

– Pjevamo i duhovne i etno i pop pjesme, na različitim jezicima i na poseban način – kaže Hilda.

Jedini Sirijci koji slave slavu

Od 2017. pridružila se voklano instrumentalnom sastavu „Trag“, najpoznatijem etno ansamblu u Republici Srpskoj. Njena saradnja sa „Tragom“ počela je na simboličan način: došla je kao gošća, da bi postala domaća.

– Sve je počelo radom na albumu „Trag i prijatelji“, sa idejom da se spoji sirijska i srpska etno muzika. Na tom albumu ja sam gostovala kao vokal, a moj brat, koji živi u Alepu, kao bubnjar: snimao je ritmove i slao ih internetom. Nakon ovog projekta saradnja je nastavljena i ja sam postala dio porodice „Traga“ – priča Hilda.

Sa „Tragom“ je pjevala i u Minsku i mnogim gradovima regiona i svuda ju je publika dočekala sa simpatijama. 

I danas je, kaže, mnogi pitaju zašto studira farmaciju, a ne muziku.

– Muzika je moja ljubav, moja strast, volim da pjevam bez pritiska i bojim se da bih izgubila taj žar, ako bi mi muzika postala profesija, posao od koga mi zavisi egzistencija – kaže Hilda.

Ali je uporedo sa studijama farmacije, upisala Školu vizantijskog pojanja u Novom Sadu, gdje može da nova znannja o duhovnoj muzici. 

I za sve vrijeme, dok su ona i njen brat Jamen tragali za svojim mjestom pod suncem banjalučkim, kako kaže Hilda, pratio ih je, čuvao i blagosiljao Sveti Vasilije Ostroški.

– Često smo od prijatelja dobijali poklone iz Manastira Ostrog i uvijek bi nam ti pokloni donosili sreću. Baš na dan Svetog Vasilija, ja sam, 2011. otišla iz svoje Sirije i kada smo došli ovamo, imala sam osjećaj kao da nam svetitelj poručuje: dobrodošli. Zato smo tražili blagoslov da Sveti Vasilije Ostroški bude naša krsna slava – kaže Hilda.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRFIJA

Blagoslov su dobili i tako su Jamen i Hilda Hrekes postali prva sirijska porodica koja u Republici Srpskoj slavi svoju krsnu slavu.

– Kod nas u Siriji ne postoji takav običaj, a inače je, u ispovjedanju pravoslavne vjere, sve isto kao ovdje, samo se jezik razlikuje. U Siriji svako pravoslavno dijete, pri krštenju, dobije svog sveca zaštitnika, a ovdje kroz krsnu slavu zaštitnika ima porodica – kaže Hilda.

Moj brat, moj ponos

Hilda Hrekes kaže da joj je najveća podrška njen brat Jamen, mladi psiholog istraživač, koji pohađa master studije na Filozofskom fakultetu u Banjaluci.

Jamen već godinama radi kao kulturološki medijator u oblasti migracija pri različitim međunarodnim organizacijama na zapadnom Balkanu.

FOTO:

Široj javnosti postao je poznat kada je, zajedno sa još dvojicom kolega sa Filozofskog fakulteta u Banjaluci, objavio knjigu „Migranti i mi“, zasnovanu na višemjesečnom istraživanju, koje je otkrilo šta migranti sa istoka misle o BiH, a šta domaće stanovništvo misli o migrantima. 

Na promociji ove knjige Hilda je pjevala, naizmjenično na arapskom i srpskom, pjesmu „Ruse kose curo imaš“, koja je i u Siriji tradicionalna narodna pjesma.

MOLITVA ZA MITROPOLITA PAVLA

Hilda kaže da se, kao i mnogi drugi pravolsavci iz Sirije, svakodnevno moli za mitropolita Pavla iz Alepa, koji je u ratu kidnapovan već sedam godina. -On je moj duhovni otac nadam se da će nam se vratiti i da ćemo ga ponovo videti – kaže Hilda.

Izvor: srpskainfo

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.