Velike preokrete nikad nisu donosili profesionalni opozicionari već oni koji su istinski osjećali puls malog čovjeka

Piše: Bojan Milićević

Ne volim jednoumlje i pored toga što nam je jasno gdje nas vodi politika SNSD-a, moramo biti svjesni i nekih stvari unutar opozicije i to jasno reći. U posljednje vrijeme, bjesomučno je na stvari agresivno nametanje DNS-a kao nekakvog značajnog faktora opozicije, što od njih lično, što medijski.

Da se razumijemo, potpuno podržavam djelovanje kroz opoziciju i pozdravljam svakoga ko je protiv nakaradnog režima, ali ne može stranka, koja je godinama uz režim, da preko noći promijeni ploču po sistemu „puj pike ne važi“ i zatraži da vuče konce, drži moralne i druge govore. Oni pozivaju na jedinstvo, oni govore o kandidaturi…Što se tiče DNS-a, neka se prvo lijepo ispitaju njihove glavešine, da li su učestvovali u kriminalu, pa šta ostane, neka je nazdravlje i što kaže Vukan „polako i u posljednji red“. Ovo govorim lično, a i smatram da narod jasno dijeli takav stav i zgražava se na činjenicu da oni vode, maltene, glavnu riječ. To je velika greška i ako opoziciona priča ode u tom smjeru – „džaba smo krečili“. U mnogima će to izazvati revolt i apatiju u vezi izbora.

Žalosna je činjenica, da umjesto da se narodu ponudi emocija, istinska borba protiv ovog režima i promovišu novi ljudi, od nekolicine iz opozicionih redova godinama imamo preslikanu istu mantru kao i kod SNSD-a: priče o sigurnim glasovima, izlizane političarske fraze i floskule, apsolutna nebriga za narodne brige…

Ne može se SNSD, niti treba, dobiti njihovim oružjem.

Neprestano guranje istrošenih, korumpiranih, umornih kadrova nije rješenje niti je recept za pobjedu. U Doboju i nekim drugim mjestima vidjeli smo kako su fijasko doživjeli kandidati koji su zagazili u poodmakle „aktivno-političke“ godine, a kako su u nekim gradovima nove snage doprinijele pobjedi. Što kaže Njegoš „nove nužde rađu nove sile…“

Velike preokrete nikad nisu donosili profesionalni opozicionari već oni koji su istinski osjećali puls malog čovjeka.

Da ne govorim, kako su pojedine stranke i pojedinci na lokalnim nivoima zgadili svaki vid političke borbe ljudima sarađujući sa vlastima u mnogim opštinama, tj. sa SNSD-om. Takve pojave treba osuditi, a ljude odstraniti, jer se time demotiviše i ubija u pojam, ionako sluđen narod. O preletačima i ljudima koji su već odavno „preletjeli“, ali se zbog mira u kući o tome ćuti, da ne pričamo. To je posebna tema i sramota za cijelu opoziciju. Koliko nas god ne pogađao odlazak Tubina, Babića…svaki novi „Tubin“ je novi udarac za opoziciju i zato na vrijeme treba misliti o takvim pojavama i ljudima.

Narod, ne ja, jasno govori svakoga dana da hoće u prvim redovima da vidi i gurne nove predvodnike opozicije, a zna se ko su. U Crnoj Gori je pokazan recept. Istrošeni kadrovi su se povukli, u predizbornim kampanjama, medijski i na listama, šansu su dobila nova lica, omiljena i prepoznata u narodu.

Svako ko to ne vidi, počev od opozicionih lidera, do članstva i aktivista, i ne djeluje u tom smjeru neprijatelj je promjena u Republici Srpskoj i neće doprinijeti svrgavanju ovog nenarodnog režima.

Lista za pravdu i red Nebojše Vukanovića će 2022. godine, siguran sam, doprinijeti promjenama, jer će ljudima ponuditi jedan potpuno novi i iskren koncept, gdje će u prve redove staviti: lustraciju, depolitizaciju svega, čišćenje svih pora društva od partokratije i što je najbitnije u njenim redovima neće biti istrošenih i korumpiranih, čime će se jasno staviti do znanja šta je poenta i smisao opozicione borbe: potpuna promjena sistema, a ne zamjena dresova!

Do konačne pobjede!