Božićna pucnjava je odraz nepoznavanja hrišćanstva, neukusa i prostakluka

Pucnjava, petarde i vatromet ne samo da su potpuno neukusni i prostački vid proslave, već nemaju veze ni sa hrišćanstvom, niti sa Isusom Hristom. Pravi vjernici ne pucaju, već skorojevići na taj način produžavaju Novu godinu, smatra vjerski analitičar Draško Đenović.

On ističe da su svi ovi “moderni” načini proslavljanja u direktnoj suprotnosti sa idejama Božića kao najradosnijeg hrišćanskog praznika.

„To rade uglavnom nekršteni pravoslavci, kojima su puna usta Svetog Save i pravoslavlja, a niti se pričešćuju, niti bilo šta imaju sa crkvenim životom. Vjernici koji idu u crkvu znaju šta je suština Božića“, kaže Đenović za Nova.rs.

Prikaladan način obilježavanja ovog praznika je odlazak na crkvenu liturgiju nakon čega se u krugu porodice i najbližih uživa u prvom mrsnom obroku nakon dugog božićnog posta.

„Kod nas se uglavnom jede prasetina, mada ja nisam pristalica toga. Isus je ‘jagnje božje’, a ne ‘prase božje’. Osim toga, čini mi se nedostojnim, jer Isus kao Jevrejin nije smio ni da se dotakne svinjetine“, kaže analitičar.

Prejedanje i alkoholisanje takođe nije u skladu sa istinskom vjerom, jer mi “ne živimo da bismo jeli, već jedemo da bismo živjeli”, zaključuje.

Trauma za djecu i životinje

Vrijeme novogodišnjih i božićnih praznika nisu svima povod za ‘granatiranje neba’. Roditelji djece sa autizmom, kao i vlasnici životinja muku muče sa našom nekontrolisanom zloupotrebom pirotehničkih sredstava.

Ovi mališani i božja stvorenja, rečeno u hrišćanskom maniru, ne razumiju naše piromansko ponašanje i prikrivenu agresivnost, pa nije rijetko da ovakvi dani primitivnih “slavlja” nekome budu tragični jer zaista može doći doći do srčanih udara ili epileptičnih napada koje izaziva strah od petardi i topovskih udara.

Takođe, svima su nam poznati slučajevi ozbiljnog povređivanja djece i odraslih pri korišćenju pirotehnike.

Malo solidarnosti, pristojnosti i stila ne bi nam bilo na odmet, zar ne!?

/Luftika/