Prije Drugog svjetskog rata Bileća je imala dvije vrste građana: gospodu i seljake. Seljaci su živjeli na selu, a gospoda u gradu. Poslije rata stvari su se iskomplikovale pa se i na selu našla gospoda. Nazivali su ih kulacima i nisu se dobro proveli u tom istorijskom trenutku. Situacija sa gospodom naročito se zamrsila kad su pojedini drugovi poslije rata odbacili svoje drugarice i kao dio ratnog plijena poženili se kćerkama bivše gospode.
Tekst se nastavlja poslije oglasa
Ostatak predratne bilećke gospode mogao se nakon rata prepoznati jedino po šeširima koje su zadržali kao dio garderobe, a ne kao konkurenciju “titovkama”. Nestali su dućani sa firmiranom garderobom, jer je u ratu sve opljačkano. Privatne radnje su ugašene, a prvi znaci nove mode javili su se tek krajem pedesetih kada su počele da niču prodavnice odjeće “Varteks” i prodavnice opanaka, teniski, čizama i cipela “Borovo”.
Bilo je to vrijeme u kome su svi slovili kao drugovi i drugarice, međutim, nije bilo jednostavno, recimo, sveštenika osloviti sa “druže proto”.
Još se pamti vic o tome kako je Mika Špiljak, nekadašnji predsjednik Vlade Jugoslavije, prilikom audijencije kod pape na njegovu ljubaznost: “Pozdravite gospođu” uzvratio: “Pozdravite i Vi svoju!” Iznenađenoj pratnji se opravdao: “Pa nisam mogao reći drugaricu, ipak je to papa!”
A danas? Umjesto drugova vratila se gospoda. Neko nam je namjestio sitnu prevaru. Na tome dugom putu nestali su neki atributi gospode. Sada je svako gospodin, bilo da živi na selu, bilo u gradu. Danas smo u situaciji da moramo razlikovati gospodina od Gospodina. Ovog posljednjeg krase dostojanstvo, kultura ponašanja i izražavanja, pristojnost u ophođenju, dijalog, razumijevanje…
Treba imati sreće pa sresti takvog gospodina. Ali koliko će trebati generacija da prođe da se dobije takav personalni kvalitet? Ipak, gospoda postoji, i bolji su dio nas, ono čemu svakodnevno treba da težimo; oni su so nacije koja joj poboljšava ukus.
Vojislav Gnjato / Izvor: Bileća Online Vijesti
Be the first to comment