Prije Drugog svjetskog rata Bileća je imala dvije vrste građana: gospodu i seljake. Seljaci su živjeli na selu, a gospoda u gradu. Poslije rata stvari su se iskomplikovale pa se i na selu našla gospoda. Nazivali su ih kulacima i nisu se dobro proveli u tom istorijskom trenutku. Situacija sa gospodom naročito se zamrsila kad su pojedini drugovi poslije rata odbacili svoje drugarice i kao dio ratnog plijena poženili se kćerkama bivše gospode.
Ostatak predratne bilećke gospode mogao se nakon rata prepoznati jedino po šeširima koje su zadržali kao dio garderobe, a ne kao konkurenciju “titovkama”. Nestali su dućani sa firmiranom garderobom, jer je u ratu sve opljačkano. Privatne radnje su ugašene, a prvi znaci nove mode javili su se tek krajem pedesetih kada su počele da niču prodavnice odjeće “Varteks” i prodavnice opanaka, teniski, čizama i cipela “Borovo”.
Bilo je to vrijeme u kome su svi slovili kao drugovi i drugarice, međutim, nije bilo jednostavno, recimo, sveštenika osloviti sa “druže proto”.
Još se pamti vic o tome kako je Mika Špiljak, nekadašnji predsjednik Vlade Jugoslavije, prilikom audijencije kod pape na njegovu ljubaznost: “Pozdravite gospođu” uzvratio: “Pozdravite i Vi svoju!” Iznenađenoj pratnji se opravdao: “Pa nisam mogao reći drugaricu, ipak je to papa!”
A danas? Umjesto drugova vratila se gospoda. Neko nam je namjestio sitnu prevaru. Na tome dugom putu nestali su neki atributi gospode. Sada je svako gospodin, bilo da živi na selu, bilo u gradu. Danas smo u situaciji da moramo razlikovati gospodina od Gospodina. Ovog posljednjeg krase dostojanstvo, kultura ponašanja i izražavanja, pristojnost u ophođenju, dijalog, razumijevanje…
Treba imati sreće pa sresti takvog gospodina. Ali koliko će trebati generacija da prođe da se dobije takav personalni kvalitet? Ipak, gospoda postoji, i bolji su dio nas, ono čemu svakodnevno treba da težimo; oni su so nacije koja joj poboljšava ukus.
Vojislav Gnjato / Izvor: Bileća Online Vijesti
Ostavi komentar