NE MOGU JA BOLAN ZASPAT’, AKO TI MUKU NEKU IMAŠ

Teški su momenti kada se boriš za život nekoga svog…
Pritisne te savjest, odgovornost, tuga… muka. Moraš se borit’ a ne znaš kako, pa si onda kriv svima, a sebi najviše.

Ne daj Bože, da tu muku doživiš, ali evo neko nesretno vrijeme dođe, pa se samo smjenjujemo u tim nemilim borbama.

U malim sredinama, kao što je naša Bileća, svi smo svoji, pa te tako i nečija muka pogodi ko da ti je taj neko najrođeniji.

Ovih dana duboko nas je potreslo saznanje o bolesti našeg Marka, svih nas…bez izuzetka.

Ali, kada smo čuli da postoji šansa za njegovo iscjeljenje, dali smo se u prikupljanje pomoći svi… bez izuzetka.

Pa, samo čuješ: „Je li se koliko skupilo? Da ako da ovaj, valjda će i onaj… Pa, biće i taj humanitarni broj… pa biće zar i tu nešto.
Pa, daće Bog, pa i doktori vele…“

Pa, vidiš nekome i suze… a šta ćeš, neka padaju, pa normalno je to… A, neko zanijemi, jer bol je jaka. Kad presiječe, nit’ možeš zaplakati nit’ što progovoriti.
Dođu ljudi tako do kutije za prilog, daju koliko mogu i prekrste se. Svi smo isti kada nas ščepa bol, svjesni momenta u kom se molimo, pa tako ne obraćamo pažnju na ljude iza i ispred sebe. Ali, kada začuh riječi jednog iz reda, bogami se okrenuh.

„Jer… ne mogu ja bolan zaspat’ ako ti neku muku imaš“, reče starac pored iste te kutije za prilog, drhtavim glasom. I još je nešto rekao, ali samo to razumjeh.
Spusti svoj prilog u kutiju. Pogledah ga, jer mi se učini da priča sam sa sobom. I suzu mu vidjeh, koja brzo pod masku uteče…

I zaista, ne spavaju mirno Bilećani, sve dok ne izbroje i zadnju marku, koja je potrebna za Markovo liječenje…

A, ne da se nadam, nego znam da ćemo ubrzo skupiti tih 140. 000 KM i omogućiti da Marko ode na operaciju, i znam da će nam se vratiti zdrav i nasmijan.

Pomoći će nam prijatelji i svi ljudi dobre volje.

Svi mi negdje imamo nekoga ko isto ima nekoga, ko želi pomoći. Pa, pitaćemo, molićemo. Nismo mi loši, pokazali smo svoju humanost mnogo puta.
A, kad se Marko izliječi, onda ćemo s mirom spavati…, a taj osjećaj se neće moći opisati.

Jer ne mogu ja bolan zaspat’, ako ti muku neku imaš…

Marku možemo pomoći uplatom u Unikredit banci na račun 551000-99999999-32 svrha doznake: za liječenje /transplantacija bubrega/ 45288638017 /obavezno navesti/, ili na devizni račun IBAN: BA395517002836868906 SWIF:BLBABA22.

Izvor: Hercegovac.net

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.