Kada se u januaru 1988. godine pojavila pjesma “Jelena”, tada malo poznata sarajevska grupa “Bolero” nije ni slutila da će to postati neprolazni hit.
I tri decenije kasnije, na svakom ćošku bivše Jugoslavije, “Jelena” se čuje, sluša…
Jer svako je u životu imao ili ima negdje neku “Jelenu”, zar ne?
Prije 32 godine “Bolero” je u Sarajevu počeo snimanje svog drugog albuma, nazvanog “O Jesenjinu“.
Gotovo iza svake pjesme stoji lično iskustvo autora ili neka njegova skrivena priča s emotivnom posvetom, piše Azra.
Kada je grupa “Bolero” završila snimanje, započeto 17. januara 1988. u studiju RTV Sarajevo, te Diskoton kasnije objavio album “O Jesenjinu”, već njegov naziv te pjesme poput “Svirni harmoniko, tugo, tugo”, “Zašto umiru proleteri”, “Pismo majci” i “Krčmarska Moskva”, jasno su upućivali na autorovu inspiraciju.
Ali, prva tema ploče, balada “Jelena”, nametnula se kao favorit. Njena struktura, narastajuća energija koja nadire postupno poput plime, impresivni vokal bendovskog pjevača Mileta Anđelića (danas živi i radi u Belgiji), jednako sjajne vokalne vinjete nepoznate pjevačice iz Mješovitog hora Muzičke škole “Ilidža”, instrumentalne dionice, cijeli taj paket učinio je da autorska pjesma gitariste i lidera Bolera, Miše Bartulice, bude njegov zaštitni znak.
Razne su pretpostavke konstruisane u vezi sa stihovima “Da l’ za tebe postoji, neko sasvim drag i lijep, čije ruke tebi radost donose/Jer danas više nemam snage, da te zavolim, danas samo moram, moram, još jednom da te potražim/Jer ja sam tugu kvasio, tuđim suzama, zbog mene nikad, nikad, nisi plakala”.
Dramatičan trenutak tišine i upaljena šibica na sredini pjesme, prije najvažnijeg stiha “a godine prolaze niz naše obraze”, samo pojačava tajnovitost pjesme i slutnje kod slušaoca.
Tužna i surovo realna, pjesma “Jelena” posvećena je majci jednog od članova benda koji je ostavljen u sirotištu. Pričalo se i da je on nju pokušao da pronađe, ali da ona nije htjela da ga vidi, što je opjevano u posljednje dvije strofe pjesme.
Grupa je dobila naziv po slavnom djelu francuskog kompozitora Ravela “Bolero” i mada su postojali svega nekoliko godina objavili su dva studijska albuma “Na kraju slavlja” i “O Jesenjinu” koji su vrlo dobro prošli kod publike.
Nismo svi iz ljubavi
Stigli na ovaj svijet
Proplakah u času kad
Nema nikog da te zavoli.
Još postoje istine,
Koje vole boljeti
Zbog mene nikad, nikad
Nećeš plakati.
Nikada se nismo sreli
Vremena nismo imali
Da mi oči obrišes
Da mi ruke miluješ
Jer ja sam tugu kvasio
Tuđim suzama
Ko nekad mojim, draga
Svojim očima.
Jelena Jelena
Eh da su anđeli
Nosili krila rodama.
Jelena Jelena
Da su bar Bogovi
Imali mali vremena
(Daragaja maja)
Jelena pomisli
Da su bar ljudi svi
Rođeni pod srećnim zvijezdama
(Daragaja maja)
Jelena, Jelena
A godine prolaze
Niz naše obraze.
Vjetrove proljetne
Starost umiruje
Dal’ za tebe postoji
Neko sasvim drag i lijep
čije ruke tebi
Radost donose.
Jer danas više nemam snage
Da te zavolim.
Danas samo moram, moram
Još jednom da te potražim
Jer ja sam tugu kvasio
Tuđim suzama.
Zbog mene nikad, nikad
Nisi plakala.
Jelena, Jelena
Eh da su anđeli
Nosili krila rodama.
Jelena Jelena
Da su bar Bogovo
Imali malo vremena
(Daragaja maja)
Jelena pomisli
Da su bar ljudi svi
Rođeni pod srećnim zvijezdama.
Možda ne bi
Jelena, Jelena.
Be the first to comment