Piše: Rasim Belko
Vlast i špijunaža, od prve organizovane zajednice do danas idu ruku pod ruku. Neodvojivi su i uvijek služe istoj svrsi. Špijunaža je kao i država rasla, oblikovala se i prilagođavana sistemu i vremenu.
Danas je sofisticirana, lako izvodljiva i vrlo upotrijebljena. Međusobno se špijuniraju velike sile, vladari, kriminalci i razne druge sorte iz podzemlja.
Najmodernije svjetske države nisu zaštićene od špijuna i špijunaže onih koji bi da vladaju koliko i žive.
Ali, obavještajna tiranija i presija rijetko gdje je prisutna kao u današnjoj Bosni i Hercegovini. Sofisticirani poslovi špijunaže svedeni na mahalanje, a obavještajne, sigurnosne i policijske institucije podređene jednom čovjeku, njegovoj stranci i interesima.
I sve po etno linijama razgraničenja. Tamo oni, ovdje mi. Ona kultna „vazduh trepti ko da nebo gori“, postala je ambijentalna stvarnost.
Ovdje špijunira čovjek broj, tamo Dodikov soj, a i Čović ima neke svoje sjenke za skrivene tajne. Nekada su se špijunirale fabrike, vojna postrojenja i slični objekti. Danas se špijunira skoro sve. I žene koje okopavaju krompir i varioci, policajci, novinari, vozači…
Sve u službi tri ista primjerka doktrine Čaušesku. Kontrola nacije i etnosa u sklopu iste postala je neizbježno oružje u političkom ratu za ostanak na vlasti.
Osmica i njegovi hajduci podnose izvještaje šta ko misli, govori ili radi protiv bračnog para loze Lenjina. Svjedočenja je mnogo, a posljednje smo čuli sinoć, na televiziji N1, kada je aktuelni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara otvoreno kazao da su ga ispred porodične kuće slikali agenti Obavještajno – sigurnosne agencije BiH.
Oni nas slušaju, a kako reče Čampara „Kalimero nas slika i prati“.
Ako slikaju ministra, šta li tek rade prema nama, tzv. običnim građanima. Islamska sveta knjiga Kur’an kaže: „Ne boj se nepismenih i pismenih, boj se polupismenih“. Kao da je prije hiljadu godina i više stoljeća godina neko opisivao Bakirovog čovjeka s brojem 8. Polupismen insan, završio srednju školu, ali ga fakultetska diploma nikako nije išla. Neko mu je u Asimovom stilu završio tri, a ispalo da niti jednu nije završio. Sad mu hoće i suditi zbog toga.
E, takav Osman Mehmedagić najbolji je i najopasniji lutak u rukama režima i diktature Izetbegovića. Zato ga Izetbegović(i) i čuva kao zjenicu oka svog.
A, svog lutka ima i druga politička nepogoda. S druge strane etno linije, Milorad Dodik. U svom stilu, takoreći kabadahijskom, Dodik pred najvišom institucijom entiteta u koji se kune, poručuje političkim protivnicima da ih prisluškuje. I pritom za potvrdu pita svog ministra unutrašnjih poslova Dragana Lukača: „Reci jesmo li ih prisluškivali?“.
Dodik kontroliše i Državnu agenciju za istrage i zaštitu, s puno većim dosegom i boljom opremom. Tu može prisluškivati koga i kada hoće.
Ni Čović nije imun na špijuniranje, a s obzirom da kontroliše dio OSA-e, SIPA-u Graničnu i kantonalne policije ima puno aparature u svojim rukama.
Posebna je tek priča unutarstranačkih frakcija na cijelom prostoru BiH. Postali smo država agenata i špijuna. Kao da ne živimo 21. vijek, već smo u Hladnom unutrašnjem ratu. Zapravo, sve je isto kao da živimo Bondove filmove. Samo bez specijalnih efekata, kod nas se to zove rat.
Zato, niko više u BiH nije siguran od prisluškivača stranačkih paša i pašinica.
Sve više šapćemo, pazimo gdje i šta govorimo.
Šuti kad ovo čitaš, čuće te!
Izvor: Patria
Cuvam ovce u motornom camcu dodji mala nidje veze. Tekst je napisan da bi novinar zaradio koru hljeba a ne zato sto se razumije u stvar. Recimo da imam i licnog iskustva a nekad sam bio dobar sa jednim od glavnih „tehnicara“ u toj bransi u jednoj susjednoj drzavi. Nakon visednevnog zestokog podjebavanja rekao mi je „Al si glup tehnika je preskupa za takve stvari za to se koristi slusno odjeljenje. Ako vas ima dvoje ili vise najmanje jedno ce ispricati dje treba i sta treba“ isto je i ovdje sta mislis kako je komsijin mali dobio poso a da ni 2 ovce na papiru ne umije cuvati ili kako u neke kafane inspekcija ne svraca?? Prije rata na zeljeznickoj u Sa neki mangup je nesto kraducko i taxisti ga uhvate i pocnu tuci kad trce drzurni panduri „nemojte taj je nas“