Zaboravljeni od porodice, institucija i društva, naši najstariji sugrađani nalaze se na margini društva, a posljednje bitke za odbranu dostojanstva biju u tišini protiv najljućih neprijatelja, udruženih ruku pod ruku, starosti i samoće.
O tome svjedoči potresna priča o jednom djedu iz Novog Sada koja je nedavno objavljena na društvenim mrežama.
Novosađanka koja je podijelila priču na Fejsbuku, navodno se našla na kasi u jednoj prodavnici odjeće i posmatrala čovjeka u dubokoj starosti koji je želio da kupi majicu, kada je čula najtužnije riječi, a epilog čitave priče prava je lekcija o plemenitosti.
– Na kasi red do pola radnje. Ispred mene skromno obučeni gospodin u dubokoj starosti, bosih nogu, obuven tek u plastične papuče mada vrijeme nije baš ljetnje i želi da plati pamučnu majicu sa mornarskim prugama. Stiska je uz sebe kao omiljenu igračku. Istrese svu sitninu iz dlana i nagovara momka na kasi da primi to što ima, i da mu ipak proda robu, ali prodavac ne smije. Pitam polušapatom iza starčevih leđa koliko mu fali i uzmem novčanik da doplatim koliko treba. U tom neočekivano gospođa iza mene dodaje glasno “i ja ću dati”, skoro istovremeno javljaju se jedan za drugim ljudi iz reda, podijelićemo, dobacuju mi. Dodaju novac kao u autobusu i u svega par sekundi na pultu ispred nas lijepa gomilica novčanica. Izbrojim potrebno, a ostatak pružim gospodinu: “Imate i kusur”. “Znate”, objašnjava mi pitomi starac dok mu se oči cakle, “ja samo želim da umrem u njoj.” – napisala je žena i zahvalila se svojim sugrađanima na ovom lijepom gestu i plemenitosti, piše Blic.
Blic
Ostavi komentar