Pitanje je samo na prvi pogled bezazleno ali pođimo od samog određenja ovog pojma i njegovih brojnih sinonima. Ko su skorojevići, odnosno novobogataši ili „nouveau rich“ kako ih često nazivaju koristeći sintagmu na francuskom jeziku?
Da bi se danas dospjelo u ovu, na globalnom nivou, veoma rasprostranjenu klasu, koja u svakoj sredini, očekivano, poprima određena lokalna obilježja, preduslov je novac. Nekada, u svijetu strogo hijerahizovanom po porijeklu, titualama i pedigreu, skorojevići ili parveni (ponovo francuski korijen od glagola parvenir što znači „doći“ ili „stići“) bio je onaj koji je zahvaljujući stečenom bogatstvu uspijevao da popravi svoj društveni položaj. Sa aspekta kraljevskih porodica tog doba, Napoleon III je, uprkos svojoj istorijskoj ulozi, bio samo „parveni“ s obzirom na korzikansko porijeklo porodice Bonaparta.
„JA SAM ONO ŠTO IMAM!“
Danas, skorojevići su nova elita svijeta koja se od autentične visoke klase prvenstveno razlikuje nedostatkom obrazovanja, erudicije, načinom života i interesovanjima. Ukoliko bismo o novobogatašima uopšte mogli da govorimo kao o eliti, oni bi onda bili isključivo finansijska elita zbog čega se najčešće i dokazuju na terenu potrošnje vođeni devizom „ja sam ono što imam“. To što imaju, logičnim slijedom stvari, smatraju bezvrijednim ukoliko ga ne obnarode i ne učine javnim. Tako je nastala sintagma „statusni simbol“ kao znak raspoznavanja u novom vremenu a neumjereno kićenje statusnim simbolima neizostavna je karakteristika skorojevića.
Nije isključeno da će se u njihovom domu naći brojni vrijedni i autentični komadi. Skorojević za razliku od čovjeka masovne kulture ili kić čovjeka mnogo polaže na unikatnost i stvarnu vrijednost ali isključivo zbog toga da bi mogao da se pohvali da je ima. Istina je da se suštinskim značenjem umjetničkog djela koje je priuštio sebi bavi isto onoliko koliko i kič čovjek reprodukcijom okačenom na zidu svoje dnevne sobe.
SVE JE TU OSIM STILA
Odusustvo jedinstvenog koncepta i stilskog sklada otkriva dom skorojevića i prije nego što ga upoznate. Tu ima svega, ali nema dijaloga, ideje, cjeline i dosljednosti. Osnovni motiv, preslikan u takve životne prostore, jeste imati što više i što skuplje. Nedostatak ukusa i stilskog integriteta ponekad otkrivaju i sasvim sitni detalji koji se nepažnjom provuku kao i ono što reprezentuje životne navike ukućana. Skorojevići neće propustiti priliku da angažuju stručno lice, enterijeristu ili arhitektu, i u tom slučaju stilske greške mogu biti eliminisane. Tek će detalji, od štampe koja stoji na stolu do najsitnije dekoracije, razbiti ovu iluziju.
Snobovi su, kao vrsta ljudi, bliski skorojevićima ali se sa njima ne mogu sasvim poistovijetiti. „Snobu je od suštinske važnosti izdvajanje iz prosječnosti“, objašnjava kulturolog Sreten Petrović što je sasvim u skladu sa udžbeničkom definicijom snobizma. Snob ljude oko sebe smatra inferiornim, a razlog na osnovu kojeg to čini daje nekoliko tipova snobizma.
Intelektualni snob manje vrijednim smatra osobe skromnijeg obrazovanja, onaj kome je porijeklo adut za iluziju o sopstvenoj ekskluzivnosti superiorno će se odnositi prema onima kojima to isto nedostaje. Kod finansijskog snobizma postavka je sasvim jasna.
SNOBOVSKA KVAZI KREATIVNOST
Da bi potvrdio svoj status „izabranog“ i „posebnog“ on je prije svega zainteresovan za novo, drugačije, atipično, nerazumljivo. Snob aplaudira i onda kada ne razumije to čemu aplaudira. Za razliku od skorojevića nije orijentisan samo na posjedovanje i bogastvo, naprotiv, mnogo je snobizma u kulturnim krugovima čiji pripadnici ponekad i „preziru materijalno“, ali interes za ono čemu se dive sasvim je lažan. Snobu nedostaje kritički stav kao što skorojeviću nedostaju ukus i stil. Stoga je dom snobova prepoznatljiv po njihovim lažnim interesovanjima. Tu će nerijetko biti mnogo „kreativnog nereda“ ili „stvaralačkog haosa“, pomodne literature, otvorenih laptopova i tableta, odjeće, u svakom trenutku aktiviranih društvenih mreža. Zbog toga skorojevići preferiraju vile ili „stanove salonce“ a snobovi „loftove“ ili „studije“.
Samim tim, postoje i tačke u kojima se dodiruju. Nerijetko su prepoznatljivi i po opsesivnoj vezanosti za najaktuelnije trendove, diktate vremena i „must have“ ideologiju. Tapacirani inovativnim gedžetima i dizajnirnom garederobom oni se u mnogo čemu poklapaju. Pokušajmo da damo primjer.
Na društvenom „dešavanju“ koje podrazumijeva obavezno prisustvo i za jednu i za drugu sortu, skorojević će u svom odjevanju spojiti zvučne brendove sa što krupnijim natpisima, intelektualni snob odjeću andergraund dizajnera ili neki substil poput hipsterskog, a snob koji drži isključivo do svog društvenog statusa i moći neće propustiti da „prošeta“ model poslednje kolekcije nekoga čije ime zna cio svijet.
Be the first to comment