U Srbiji tvrde da je kačamak njihovo izvorno jelo, Crnogorci da je cicvara nastala kod njih, Hercegovci da je njihova, a u Mladikovinama, nadomak Teslića, kažu: To su mitovi – prava cicvara se pravi na jugoistočnim obroncima planine Borja i u slivovima rječica Uzvinske, Marice i Želeće, lijevih pritoka Velike Usore.
Tekst se nastavlja poslije oglasa
Pričaju, ovdje se pravi od pamtivjeka. Nekada su je jeli samo bogati jer za pravu cicvaru su potrebne ogromne količine mlijeka.
Simeuna Đurić iz Mladikovina objašnjava da se kod njih cicvara ne pravi od kajmaka, već od domaće pavlake sa nekuvanog mlijeka.
„Čisto mlijeko, nekuvano, ostavi se preko noći i onda se sa njega skida pavlaka i tako danima dok se ne dobije potrebna količina da se napravi cicvara za svu čeljad“, otkriva Simeuna.
Đurićeva za cicvaru koristi i provjereno kukurzno brašno samljeveno u okolnim vodenicama.
„Kad pavlaka prokuva pomalo iz ruke dodajem brašno i miješam sve dok se počne odvajati od šerpe i puštati mast. Kad je dobra pavlaka ne treba dugo da počne puštati mast.
Sa kupovnom nisam nikada pravila, ali vjerujem da tada treba dosta duže vremena. Koristim samo domaću jer je ovdje miljeko visokog kvaliteta, krave redovno na ispaši i piju čistu izvorsku vodu. Pašnjaci su proplanci okruženi šumom i potocima“, kaže Simeuna.
Ona dodaje da je cicvara obavezna za Božić i svi ukućani se moraju ogledati u njoj. U Mladikovinama je običaj i da se pravi na Duhove.
Be the first to comment