“NAJBOLJI ODLAZE PRERANO” Direktor škole neutješan zbog smrti NAJBOLJEG ĐAKA

Svijet je izgubio jedan vanserijski talenat. Već sam mogao da ga vidim sa Nobelovom nagradom u rukama. Uvijek sa osmijehom na licu, bio je potpuno uvjeren da će pobijediti bolest. Polagao je ispite i bio najbolji student na Kembridžu, družio se, izlazio, pomagao mlađim studentima, putovao, kao da mu nije ništa. Ima nešto u tome da najbolji često odlaze prerano.

Ovako legendarni direktor Matematičke gimnazije u Beogradu Srđan Ognjanović govori o smrti svog bivšeg đaka i najboljeg učenika ove škole Mihajla Sporića (22), koji je preminuo nakon dvogodišenje borbe sa karcinomom pluća, u noći između četvrtka i petka. Univerzitet Kembridž, gdje je Mihajlo bio student završne godine na odsjeku prirodnih nauka i nosilac nagrade Triniti koledža za prirodne nauke, objavio je trodnevnu žalost i prijedlog da se ustanovi nagrada u njegovu čast.

Mladić koji je bio najbolji mladi srpski fizičar, u Srbiji je upisao dva fakulteta, Fizički i Elektrotehnički, dok je istovremeno studirao u Velikoj Britaniji. Samo mjesec dana prije nego što će krenuti na koledž, dijagnostikovan mu je rak pluća. Univerzitet mu je odmah obezbijedio sve potrebne uslove, smještaj i njegu. Njegovi roditelji i mlađa sestra imali su smještaj i sobu pored njegove, sve vrijeme tokom studiranja i liječenja.

– Dok je trajalo liječenje i mnogobrojne operacije, on je učio i profesori su dolazili kod njega u sobu kako bi mu držali predavanja – kaže Srđan Ognjanović. – Svi su bili opčinjeni njime, jer ne samo što je polagao sve ispite, već je dobijao najviše moguće ocene.

Nije želio da bilo ko zna da je bolestan, jer je sve vrijeme vjerovao i bio ubjeđen da će ozdraviti.

– Nijednog momenta nije odustao – kaže Srđan Ognjanović. – Prošle godine mu je bilo mnogo bolje i svi rezultati su bili dobri. Svi smo se nadali da je najgore prošlo.Ali podmukla bolest se vratila prije mjesec dana i stanje mu se naglo pogoršalo. Njegova drugarica sa takmičenja iz fizike Aleksadra Dimić poslednji put je vidjela Mihajla prije mjesec dana u Parizu.

– Tada nije mogao da leti avionom zbog nedavne operacije na srcu i komplikacija sa nakupljanjem vode – kaže Aleksandra. – Ipak, i tada je bio nasmijan i izgledao je dobro. Vjerujte, od kada ga poznajem, nikada ga nisam vidjela bez osmijeha. Samo nekoliko nedjelja poslije susreta, stanje mu se naglo pogoršalo.

Aleksandra kaže da se ne zna da li je bio bolji drug, student, brat svojoj mlađoj sestri.

– Imao je sve kvalitete koje jedna osoba može da ima – kaže Aleksandra. – Držao je nastavu mlađim učenicima, organizovao zabave i društvene igre na svakom putovanju na kojem smo bili. On je bio onaj koji uvijek ustupa pola svog kofera kako bi se na put ponijele sve moguće društvene igre, od “monopola” do karata. Nevjerovatno je koliko je uz sve to bio uspješan.

Sa tugom u glasu, Ognjanović potvrđuje priču Mihajlovih najbližih.– Mnogo je đaka kroz ovu školu prošlo, ali vjerujte da niko nije bio kao on. Ko ga nije znao, ne može to ni da zamisli. To je takva kombinacija talenta, šarma, lakoće, uspješnosti. Kad prođe kroz hodnik onako visok, lijep, sportista, neka dobrota isijava iz njega. Svirao je klavir, trčao polumaraton, imao djevojke. Još kada znate da je on najuspješniji učenik kojeg je ova škola imala, tuga je još veća.

Prema prvim informacijama, postoji mogućnost da Mihajlo bude sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu, ali zasada zvaničan zahtjev nije podnijet. Sa njegovog ispraćaja, umjesto cvijeća, sav prihod biće uplaćen Fondaciji za djecu oboljelu od raka NURDOR.

Mihajlova porodica nas je obavijestila o tome da će pozvati sve ljude da umjesto cveća uplate donaciju na naš račun – potvrđeno je Novostima.

– U ime svih mališana koji se trenutno liječe u Srbiji, zahvaljujemo im na ovom humanom gestu. Kako kažu, od početka su upoznati sa borbom koju su vodili Mihajlo i njegova porodica.

– Oni su prijatelji našeg udruženja, i umjeli su da i u teškim trenucima misle na drugu djecu koja se u Srbiji leče od malignih bolesti – kažu u NURDOR.

– Mihajlova sestra je u septembru ove godine organizovala humanitarni turnir u odbojci na kom su prikupljena značajna sredstva. Djeca koja se bore sa malignim bolestima su heroji i pobednici, i tako ćemo pamtiti i Mihajla.

Svaki razgovor bio poseban

Mihajlo je sa svojim nekadašnjim direktorom dijelio privatne dogodovštine i uspjehe.

– Nikada neću zaboraviti kada mi je pričao o putu u Njujork sa drugaricom – kaže Srđan Ognjanović.

– Platili su to novcem od stipendije, i za njih je to tada bio ogroman doživljaj. Njegove živopisne priče, o tome kako su se snalazili za smještaj i šta su sve vidjeli, ostale su mi u živom sjećanju. Uopšte, svaki razgovor sa takvom osobom je poseban.

Nagrade se ne mogu izbrojati

Mihajlo je bio nosilac Vukove diplome iz Matematičke gimnazije, Svetosavske nagrade, dobitnik zlatnih medalja na međunarodnoj Olimpijadi iz fizike u Švajcarskoj, na takmičenjima u Kazahstanu i Rumuniji. Sa Međunarodne olimpijade iz fizike u Cirihu, Mihajlo je donio zlatno odličje 2016. godine. Godinu dana kasnije proglašen je za mladog heroja Srbije.

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.