Nedavno sam radila sa trogodišnjim djetetom koje ni na koji način nije dolazilo u kontakt sa ljudima oko sebe i nije reagovalo na govor.
Kada su je doveli i kada smo obavili prvi razgovor, zabrinuti roditelji me nisu obavijestili o bilo kakvim specifičnostima u njenom odgoju i odrastanju.
Nakon što smo obavili sve potrebne medicinske testove, ispostavilo se da dijete nema nikakav fiziološki problem, a neurolog je preporučio da mu uradimo i test za autizam. Razmišljala sam i da ih uputim dječjem psihijatru.
A onda se desilo čudo – prilikom jednog od narednih djetetovih dolazaka, počela je nastava engleskog u sobi pored nas, i kad je čulo prve zvukove dječje engleske pjesme, dijete je živnulo, počelo da pljeska rukama i izražava radost.
Počela sam da razgovaram s njom na engleskom i pokazalo se da me je dijete savršeno razumjelo. Ali svoj maternji jezik nije znala.
Tada je postalo jasno – dijete je odgajala Baby televizija. Svaki dan. Njena majka nije smatrala važnim da dijeli sa mnom da njeno dijete provodi sate ispred televizora.
Kada sam im rekao da moraju da isključe sve uređaje, prestrašeno su me pogledali i rekli: “Ali ona je onda ljuta i plače dugo i bez prestanka!”
Prvih godinu dana u djetetovom životu ono što dijete vidi postaje mnogo važnije od onoga što čuje. Ako mu ponudite „pokretne slike“ tokom ovog izuzetno osjetljivog perioda, trebalo bi da imate na umu da su oni veliki stimulans njegovom mozgu – nažalost, negativan.
24 sličice u sekundi. To znači 24 treptaja u sekundi. Za desetominutni video snimak, ovo stvara 14.400 bljeskova. Ako pustite dijete da gleda pola sata – 43.200 impulsa.
Dječji mozak ne može obraditi ovu količinu informacija.
Istraživači “sindroma ekranskog vremena”, skeniranjem mozga, otkrivaju ozbiljne abnormalnosti u njegovoj strukturi i aktivnosti kod djece izložene efektima ekrana: siva atrofija mozga, poremećen integritet bijelog mozga, smanjena debljina moždane kore, oslabljene kognitivne sposobnosti.
Ovi podaci znače da postavljanje djece pred ekran, uključujući televiziju, igre, muzičke video-zapise, krši sve aspekte dječjeg razvoja. A to je veoma visoka cijena za pola sata roditeljskog mira…
Djeca se rađaju sa sposobnošću prepoznavanja emocija. A kad dvogodišnje dijete vidi Toma kako udara Džerija, kad vidi da je Maša rasturila medinu kuću, ono misli da je to u redu, da je normalno. Svojoj djeci šaljemo agresivne odluke umjesto humanosti, komunikacije, dijeljenja, zajedništva.”
Iz knjige “Pametna beba”, Iva Aleksandrova, logoped i autor.
“Pametna beba. Vodič za rani razvoj djeteta” je knjiga za trenutne i buduće roditelje koja pokriva vrijeme od trudnoće do kraja treće godine djetetovog života. Bavi se nekim od najpopularnijih mitova o razvoju djeteta.
Be the first to comment