Sričete moju besjedu o pravoj vjeri, a hramovi pusti.
Govorite kako sam škole zidao, a vama se škole zatvaraju.
Pričate kako sam uveo medicinu u Srbiji, a vi ne date ljekarima da pošteno rade i spašavaju živote.
Pomenete i kako sam sirotište napravio, a vi od djece pravite siročad ubijajući im roditelje poslom, globom i nemaštinom.
Slušam vas kako me se sjetite jednom godišnje, na dan kad sam umro, puna vam usta mog imena. Pravite ceremonije i siječete krupna slova koja lijepite na pozorišne zavjese.
A šta ja imam od vaših predstava kad je to predstavljanje prošlosti za koju ne marite?
I šta će Bogu vaši posoljeni hljebovi kad ste vi obljutavili i ne dajete plod?
No, vi pominjete mene, mrtvog Svetog Savu, relikviju prošlosti, radni nenastavni dan, simbol srpstva, a nekima i izgovor za mržnju.
Šta iko ima od mrtvog Svetog Save?
Кažete da sam živ?
Ako sam za vas živ, onda činite moje djelo!
Ispunite hramove molitvom!
Požurite ka svima koji su u nevolji, da im pružite ruku i vratite nadu!
Poštujte znanje više od imanja!
Cijenite dobrotu više nego titulu!
Najviše se za djecu borite! Njima se jedino još radujem. Još je među Srbima djece koja se Bogu mole srdačno, iskreno, čisto; ima još odrasle i neodrasle djece koju svijet nije pokolebao, žele da vole, uče i učine!
Poštujte svoje učitelje, jer vas vode ka istini i poštenju.
Zidajte bolnice i ne otimajte od bolesnih, ni novac, ni vrijeme, jer su to Judini srebrnici i minuti koje ćete platiti svojom vječnošću.
Mladima dajte znanje i priliku da pomognu svojim bližnjima, svom narodu, državi i crkvi. Ako ne dozvoliš pametnome da govori i da učini, sigurno je da će ti kasnije budale odlučivati o životu.
Štitite i volite svoje i tuđe majke jer majka je oltar svetinje. Majka je rodila svijet, majka je rodila Srbiju i ako je ne zaštitite vi i ne zaslužujete bolju sudbinu nego da iščeznete.
I nastaće muk. Neće niko pjevati „Uskliknimo s ljubavlju“ jer niko neće znati srpski jezik. Biće zaboravljen, kao i srpsko poštenje, požrtvovanost i pobožnost.
Кad nestane trudnih srpskih majki i kad nestane srpske djece koje u ovoj zemlji odrastaju, moje ime biće poput slova uklesanih u nadgrobni spomenik. Pominjaće me samo istoričari mrtvih civilizacija ili će me opojati neki sveštenik u pjesmi čije ga prevođenje i značenje zamara.
Već sad sam za neke od vas skrnava ideja koja vas zavarava da ste kao narod predodređeni za raj. Ali neću vas štititi samo zato što mrdate usne uz one dvije strofe himne koje znate.
Vi niste predodređeni za raj. Niko nije. Vi niste nebeski narod. Niti je iko drugi. Vaša krv nije ni čistija, ni prljavija od krvi bilo kojeg drugog naroda, niti će oreol da sija na međi zemlje koju smatrate svetom.
Zapitajte se radije zašto se ta međa stalno pomjera.
Ali prije toga se zapitajte koliko ste se sami omeđili jedni od drugih.
O, molim vas, ne svodite me na melanholičnu prošlost, jer vam sadašnjost i budućnost izmiču pred nosem! A vi ne slijedite moj put!
Ne prikazujte me kao pagansku legendu, ne hulite na Boga Svemoćnoga pridajući meni išta Njagovo! Ja sam čovjek, poput vas, iste kože i mesa, istih vlasi kose, istih želja da pomognem i učinim… Ako još te želje imate…
Ali morate shvatiti.
Vama možda već sad jesam obični mrtvi kaluđer ali ja sam živ.
Živ, zbog Hrista Кojem sam služio i Кoji me je kao brata prepoznao.
I ja ću ostati živ, ma koliko puta me vi sahranjivali, držali posmrtne govore i pominjali isprazno u vijestima i političkim govorima.
Živ sam, ma koliko željeli da me izmjenite, oskrnavite, izvještačite, ispaganite, ma koliko nesvjesno željeli da me ubijete.
Jer kad god gazite i pljujete po onome što sam vam u zavjet ostavio – po meni gazite i pljujete.
I znajte, Gospod vas gleda, ja sam svjedok vjerni, Gospod svakog od vas gleda:
Кad god želite da se okoristite tuđim siromaštvom i nedaćom.
Кad god se postavljate kao veći i silniji nad bilo kim.
Кad god svijet mjerite platom i prestižem.
Кad god podilazite moćnicima i laž predstavljate kao istinu.
Кad god zaboravite stare, bolesne i potrebite.
Кad god štitite ili prećutkujete nepravdu i zločin.
Кad god se zbog vas rastuži otac jer svom djetetu nije mogao da pruži.
Кad god se zbog vas ucvijeli majka jer je svoje dijete sahranila.
Кad god se zaplače dijete zbog vašeg postupka ili riječi.
Gospod vas sve gleda, sada, uvijek i zauvijek.
A mnogo je, suviše, uplakane djece u Srbiji.
Ja sam živ, i još ima djece, odrasle i neodrasle; djece koja zaista kliču s ljubavlju; djece koja zaista utroje svoj trud, ljubav i nadu.
Zbog njih vam govorim:
Ostavite se zlog puta! Odmah!
I molim vas, zbog vas samih: ne sahranjujte me više jer ja sam živ.
I ostaću živ!
Vi sami sebe zakopavate i ubijate.
Avdenago
Be the first to comment