Vječna kuća prvog komandanta Crvene armije

Kojoakan spada u otmjenije dijelove Meksiko Sitija i nalazi se u njegovom centru. Kuće su niže, a mnoge su građene po starom kolonijalnom šablonu – dvoriše u sredini, a okolo zidovi i kuća. Istorijski dio Kojoakana uglavnom je zadržao izvorni izgled i taj dio izuzetno je posjećen, skoro kao trg Sokalo. Zbog turista tu se nalazi dosta uličnih prodavaca, prodavnica, kafea, restorana. Stanovanje tu polako nestaje, prepuštajući lokacije komercijalnim sadržajima.

Originalno ime Kojoakana na jeziku Nahuatl znači „mjesto kojota“. Naseljavali su ga Tepanesi koji su se plašili dominacije Asteka, pa su pomogli Špancima i Kortesu u borbi protiv njih. Poslije su nestali i jedni i drugi. Tu je bio glavni španski štab i prvi glavni grad Nove Španije, vjerovatno dok nisu definitivno istjerali Asteke iz Tenočtitlana (današnji Meksiko Siti).  U sastav Meksiko Sitija ušao je tek u drugoj polovini 19. vijeka.

U Kojoakanu se nalazi i kuća muzej Lava Trockog. Tu posjetilac može da sazna da je on rođen kao Leiba Davidovič Bronštajn, u jevrejskoj porodici na teritoriji današnje Ukrajine. Imao je buran život, bivao zatočen u Sibiru, gdje se oženio i gdje su mu se rodile dvije kćeri, zatim je bio sa Lenjinom u emigraciji…

Prvi poslije Lenjina, jedan od organizatora Oktobarske revolucije, osnivač i prvi komandant Crvene Armije. Bio je na vrhu sve dok Lenjin nije zaslabio od posljedica atentata, kada je Staljin iskoristio priliku i sa grupom istomišljenika uklonio Trockog sa svih funkcija. Poslije se to isto desilo i tim  istomišljenicima.

Trocki je protjeran iz SSSR i oduzeto mu je državljanstvo. Dugo je išao od nemila do nedraga, niko nije htio da ga primi, dok se, zahvaljujući Dijegu Riveri i Fridi Kalo, nije skrasio u Meksiku. Tadašnji predsjednik Meksika Lazaro Kardenas poslao je specijalni voz za njega.

U početku je živio kod Fride i Diega, a kasnije se preselio u obližnju kuću. Kuća je nevelika sa dvorištem koje je od ulice odijeljeno visokim zidovima. Namještena je jednostavno, ima kuhinju, trpezariju, radni prostor za saradnike, radnu sobu Trockog, spavaću sobu, sanitarnu prostoriju. Zanimljivo je Trocki imao tadašnju posljednju riječ tehnike – diktafon.

U dvorištu je bila kuća za čuvare. Tu je i kula na kojoj su čuvari dežurali. Njegova radna soba, kako kažu, izgledala je isto tako i kada je ubijen. Na prozorima njegove spavaće sobe bili su gvozdeni šaloni.

U dvorištu je grob gdje leže Trocki i njegova druga žena. Na spomeniku je srp i čekić, a tu je i crvena zastava. Radio je 10 sati dnevno, pisao je protiv staljinizma i komunizma tog tipa, osnovao je Četvrtu internacionalu. Vjerovatno su te njegove aktivnosti bile presudne da se donese odluka o njegovom ubistvu. Prvi atentat je bio neuspješan.

Ubio ga je 1940. godine agent NKVD Ramon Merkader. Trocki je još bio pri svijesti kada su njegovi čuvari htjeli da ubiju Merkadera. Rekao je da ga ne ubijaju, jer će imati mnogo toga zanimljivog da kaže. Ali nije bilo tako, ubica je poslije 20 godina u zatvoru pušten na slobodu. Prvih 10 godina nisu imali pojma ko je uopšte on. Poslije izlaska iz zatvora, 1960. godine,  otišao je u Sovjetski Savez, gdje je proglašen herojem SSSR i odlikovan ordenom Lenjina.

Zanimljivo je da Trocki još nije rehabilitovan u Rusiji, iako je dozvoljeno štampanje njegovih knjiga. Ali vjerovatno da malo koga danas to interesuje.

I komunisti i sam život su bili surovi prema Trockom. Mlađa kćerka mu je umrla od tuberkuloze u dvadesetšestoj godini. Njen i sin i ćerka su iščezli bez traga. Starija kćerka je izvršila samoubistvo, a njene kćerke žive u Moskvi. Njen sin je živio u Meksiku sa djedom, imao je četiri kćerke. Jedna od njih, Nora, vodi računa o muzeju pradjede.

Sa drugom ženom Trocki je imao dva sina. Lav je pod sumnjivim okolnostima umro 1938. godine, a njegova žena je strijeljana. Njihov sin, takođe Lav, iščezao je bez traga prije smrti roditelja. Mlađi sin je strijeljan godinu prije smrti starijeg. Sin njegove ćerke danas živi u Izraelu.

Osim toga, ubijena mu je prva žena i sestra, kao i dva sestrića (oni su strijeljani godinu prije majke). Takođe je ubijen muž njegove starije ćerke, čije potomstvo živi u Meksiku, i muž sestre, Kamenjev, svojevremeno blizak saradnik Staljina.

Znajući kroz šta je prolazio i kako je završio ovaj izuzetni čovjek, revolucionar, neizbježno se javlja neka simpatija za njega, bez obzira na prvi dio njegovog života. Bio je dosljedan i zato je platio za to visoku cijenu.

Miljan Markuš, Lozana, Švajcarska – Politika RS