Kvalitetni ljudi su prepuni sumnji, a glupi prepuni samopouzdanja

„Problem sa svijetom je što su kvalitetni ljudi prepuni sumnji, a glupi prepuni samopouzdanja“ (Čarls Bukovski)

Kada neko želi da opiše prepotentnost, obično govori o tzv. kompleksu više vrijednosti. To je lažna, samoobmanjujuća slika o sebi, kada je osoba na (ne)svjesnom planu uvjerena da posjeduje vrijednosti koje realno nema (pamet, ljepotu, vještine, talenat i sl.).

Kada ne ostvari svoje (previsoke) ciljeve, krivi drugog (okruženje, saradnike, zemlju, okolnosti). Misli da joj drugi zavide, da je sputavaju iz ljubomore. Njena procjena sebe i svojih potencijala je često nerealna, ima želju ali bez realne mogućnosti da ih sama ostvari. Zato traži saradnju sa moćnim staležom, koji ulagivanjem zadobijaju povjerenje prepotentne osobe. Ona veoma često i fatalno kasno objektivno sagleda stanje i, na kraju, ostaje napuštena. Zato je nezadovoljna, frustrirana, bijesna i sklona projekcijama. Misli da joj visok položaj pripada, sklona je tzv. “skorojevićkom“ ponašanju, radi sve da bi ubijedila druge da je nešto posebno.

PREPOTENTNOST I KARAKTERISTIKE PONAŠANJA

Prepotentnost na planu ponašanja je nadmenost koja iritira ljude, težnja da se bude u krugu poznatih osoba, da se radi ono što „običnom čovjeku“ nije dozvoljeno.

Prepotentnost, na nesvjesnom planu to je pokušaj nadkompenzacije osjećanja niže vrijednosti, koji je nastao u djetinjstvu. Zbog osjećanja sopstvene neadekvatnosti takve osobe teže da budu obožavane, s tim što pažnju i toplinu ne mogu uzvratiti.

Obično ili izbjegavaju veze ili se udaju/žene više puta. U vezi su naporni, u stalnoj potrazi za uzbuđenjima i očekivanjima da im se partner povinuje i divi. Njihov život se zasniva na laži jer se boje da neće biti prihvaćeni ako budu takvi kakvi su.

Oni npr. kriju neuspjeh na fakultetu pričajući da su već diplomirali ili su na nekoliko fakulteta istovremeno, neki od njih kriju godine i čine sve da ih sakriju.

Izmišljaju da se druže sa poznatim osobama (ili se zaista kreću u tom društvu ali iz pogrešnih pobuda), stide se svog porijekla, prekrajaju biografiju, ističu kod svojih poznanika uvijek čime se bave, a ne kakvi su, rukovode se interesima.

Na kraju sami povjeruju da su „viša kasta“, pa učine sve da u takvom društvu i ostanu (česte su veze i brak iz interesa sa osobama na položaju).

Posežu i za plastičnim operacijama da bi bili bliži zamišljenom idealu.

Odišu neautentičnošću, pa su drugima odbojni i, kad „ispucaju“ sve adute, budu neprihvaćeni (jer su „posebni“).

PREPOTNETNOST I PARTNERSKI ODNOSI

Odlikuje ih cinizam i potreba da pljuju sve, a sebe veličaju. Teže rizičnim potezima jer to je način da se brzo i lako obogate.

Njihova životna deviza je „dobiti puno (sve), a dati malo“.

Kao roditelji i partneri su hladni, sem ako glumom mogu ostvariti cilj, zanimljivi samo kada ima publike sa strane, često biraju poslove koji imaju veze sa eksponiranošću. Najbolje ih opisuje poslovica „Prazno bure jače zveči“, ponašaju se kao u priči „Carevo novo odijelo“, njihov pandan u životinjskom svijetu je paun.

Imaju potrebu za preuveličavanjem, naročito kada govore o sebi. Pretvaraju se da sve znaju i prate, iako su površni. Često je njihov jedini adut – novac.

OSOBE NISKOG SAMOPOŠTOVANJA

Na psihoterapiju su veoma otporni, obično se pojave na nagovor najbližeg okruženja i brzo je napuštaju, ne istrajavaju jer ne vole da drugi otkriju kakvi su. Ima ih u svim slojevima društva.

Skloni su paralelnim vezama jer im je potrebno da ih drugi veličaju i obožavaju, normalna veza ih guši, ne vole monotoniju. Često lažu, prisniji su sa osobama koje ih tek upoznaju, nego sa onima pored kojih su. Vole da budu u prednosti u odnosu na ostale i to često ističu, a nekada ih je teško prozreti jer je osvojeni trofej iz sfere socijalno poželjnog ponašanja (znatno veći broj djece od uobičajnog, ogroman broj hobija, više fakulteta i slično), čine sve da bi proizveli divljenje.

NIVO ASPIRACIJE U NESKLADU SA SPOSOBNOSTIMA

Lijepo je kada osoba sebi postavlja ciljeve, a najbolje kad je nivo aspiracije u skladu sa sposobnostima, što kod kompleksa više vrijednosti (prepotentnost), obično nije slučaj. Međutim, kod njih se često javlja neurotični perfekcionizam kao izraz nesamopouzdanja. Žele sve i najbolje zato što je dobro samo ono što je savršeno, sve ostalo se ne računa. To su socijalno uspješni, ali, u sebi, duboko nezadovoljni pojedinci.

POTREBA ZA ISTICANJEM 

Što je čovjek kvalitetniji to ima manju potrebu da to ističe.

Svi veliki ljudi su privatno jednostavni ljudi koji se na normalan način ophode sa drugima, nisu prepotentni, a imaju prijatelje iz svih slojeva društva.

Ne poistovećuju se sa svojim zanimanjem niti društvenim položajem, za odmor npr. biraju mjesta sa lijepom prirodom a ne ona gdje će biti viđeni dok glume veličinu.

Nisu cinični, već zadovoljni sobom.

Sposobni su da dožive zadovoljstvo tokom najobičnijih aktivnosti, kreativni i spontani, opušteni i sposobni da se šale na svoj račun, radoznali, sve ih zanima.

Rade na sebi i svojim potencijalima, ali ne iz potrebe za prestižom, već iz autentične potrebe za napredovanjem, zanima ih sadržaj a ne forma.

Njeguju prijateljstva i nisu promiskuitetni, sposobni za ljubav a ne konstantnu zaljubljenost.

Teškoće shvataju kao izazov i zato ih uspješno prevazilaze.

Vrlo su realni i samokritični, skloni preispitivanju, bez potrebe da budu u centru pažnje.

Imaju realnu sliku o sebi, svojim vrlinama i manama, potencijalima i ograničenjima, zbog čega okruženju nekad nije jasno zašto djeluju kao da postižu manje nego što bi mogli kada bi bili sigurniji u sebe.

Nije dovoljno da je neko kvalitetan, već mora da prihvati sebe i da bude svjestan svojih kvaliteta, da manje sumnja, a više uživa. Dozvola za uživanjem se dobija u porodici i/ili na psihoterapiji („budi to što jesi“). Kvalitetni ljudi najprije stavljaju fokus na svoje mane umjesto vrline, a stvar je procesa sazrijevanja da sve to integrišu i tako osnaže kapacitet za zadovoljstvo.

REALNA SLIKA O SEBI I SVOJIM SPOSOBNOSTIMA

Jačanje samopouzdanja je razvojni zadatak, koji je povezan sa upoznavanjem sebe i sopstvenih potencijala. Pravo samopouzdanje nije prenaglašena, već realna slika o sebi i svojim sposobnostima. Prenaglašenost i potreba za isticanjem je odlika kompleksa više vrijednosti (prepotentnost), a na okruženju je da prepozna da „nije zlato sve što sija“ i da su najkvalitetniji ljudi obično skromni.

Takav treba da bude i izbor partnera i prijatelja: birajte ne na osnovu toga šta neko kaže o sebi, kako je društveno kotiran, već kakav je zaista.

Ako težite integraciji, biraćete ljude sposobne da vole. Ako birate pogrešne, bilo bi dobro da na psihoterapiji preispitate zašto. Nikada nije kasno da promijenite stvari koje se mogu promijeniti i tako povećate zadovoljstvo sopstvenim životom.

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Anti-SPAM Test *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.