U predizbornim kampanjama najviše su aktuelna obećanja zapošljavanja, tj. uhljebljenja u državne jasle, asfaltiranje ulice da se više prašina ne stvara i gaće i košulje sa štrika vrijednih domaćica jednom za navijek da se osuše čiste. Postavljanje uličnih fenjera da ne ćoraš i ne gataš ko je kod komšije na sijelo došao… Zatim, besplatan građevinski materijal da se kokošinjac ozida i svinjac popravi i proširi, cisterna se pošalje pa se nekom čatrnja napuni, a nekome septička se džabe isprazni…
Po selima se obećavaju zadruge, krave šarulje, kokoške što nose jaja sa dva žumanca, otkup svega što posadi srpski seljak, ruše se poljske klonje, a doniraju se kade i original wc šolje sa tihošumećim vodokotlićima, te keramika u bojama zavisno koja politička opcija nudi, tj. koje su prepoznatljive boje te političke opcije.
Sve se daje i nudi za jebeni glas. Da budem iskren i ja dadoh glas za neko slično obećanje, a to je završetak dječijeg igrališta u mom naselju BANJEVCI. Igralište koje je početo 2000 i neke godine, za vrijeme još tadašnjeg Predsjednika opštine Trebinje Miška Mijanovića, pa nastavljeno u vaktu Dobroslava Ćuka i nikad nije završeno. Te godine dođe Slavko i obeća nam postavljanje ograde oko igrališta i to visoka da bude, zatim, par dana nakon njega, dođe Luka sa elitom i on obeća još više. I ogradu i rasvjetu oko igrališta…
Nakon njih dolaze pojedini lizogusci koji su se trkali za titulu odbornika i obećaše klupe oko igrališta sa izgovorom „Toliko ja mogu'“ !
Dječijoj radosti nikad kraja…
Domaćini iz naselja se pripremaju i ovna rogonju na igralištu da na ražanj okrenu kad se to sve uradi i igralište završi. Al’, ne lezi vraže, izbori pođoše, a oni svi ko jedan slagaše. Niko ni čiviju ne’zabi!!! Na čast i obraz im svima bilo, ako još do časti i obraza i drže. Ali toliko o njima…
Danas to početo igralište, zbog svoje neosvjetljenosti i mraka, je najbolja lokacija za švaleraciju samo se čuvajte migranata jer tu često odmaraju i noćivaju kada pješke kroz Trebinje prolaze. A po danu u vrelim ljetnim danima, zbog drače i zarasle kupine, čuvajte se šarke i poskoka. Dalje…
Banjevci su novo naselje u Trebinju gdje su nakon rata nastanjene porodice, ne samo iz gradova doline Neretve i Sarajeva, već i ljudi rodom iz okolnih sela oko Trebinja. Tih poslijeratnih godina Opština je u znak zahvalnost u tom ljutom kršu i kamenu davala besplatne lokacije ljudima koji su ginuli i borili se za Republiku Srpsku. Tako je nastalo i ovo malo naselje. Naselje koje danas broji preko 70 (sedamdesetoro) maloljetne dijece. Samo u pet domaćinstava imate po četvoro maloljetne dijece, a za koji dan, ako Bog da, u još jednom časnom domaćinstvu se rađa četvrto dijete, kao i još jedna prinova drugo po redu kod jednih dobrih i vrijednih mladih ljudi. Sigurno za svaku pohvalu i svijetli primjer mladim naraštajima, ali eto…
Ta djeca nemaju završeno igralište i nemaju nikakvo autobusko stajalište. Đački autobus i vozač koji upravlja, na sopstveni rizik staje i odvozi i dovozi tu našu dijecu, osnovce na proširenju kod svadbenog salona Afrodita. Na samoj opasnoj krivini gdje su česti saobraćajni udesi. Ne krivim vozača jer posebno po lošem vremenu čovjek gleda da djeca što manje pokisnu i što prije do škole i kuće stignu.
Danas djeca iz ovog naselja idu da se igraju na igralište pored vrtića „Srbija“, opet rizikujući jer od Banjevaca do tog igrališta imate par kilometara dugu pješačku stazu bez bankina, na pravcu gdje se izrazito brzo vozi.
Vjerovatno ovo sve ovako ne bi loše ni bilo da u naselju imamo nekog nadoguznog političara, čija bi djeca tu živila, boravila, igrala se i odatle u školu polazila. Ali, kako spomenuh gore u tekstu, tu su pretežno nastanjeni domaćini borci iz predhodnog rata, porodice poginulih, a takvih je malo danas, skoro i nikako na našoj političkoj sceni. Ali, evo dolaze opet izbori i to oni najžešći… lokalni!! Opet obećanja, prevare i laži, barem što se dječijeg igrališta i autobuskog stajališta u naselju Banjevci tiče.
Zato gospodo, kad vam te prljave kampanje počnu, tu na tome igralištu vas pred izbore čekamo.
Aleksandar S.
Ostavi komentar