Ne želim vjeru!

Ne želim vjeru, niti da mi brojanica radi kao taksimetar.

Ne želim da činim neko dobro djelo da bih sebi oročio spasenje kao bankarsko osiguranje koje podiže štednju toliko nisko da na kraju ništa ne ostane.

Ne želim da mi strah od grijeha bude vodilja kako da podilazim ljudima radi vrlinskih odnosa.

Ne želim da radim za blagoslov
gdje neumjereni treba da me uči
šta je sloboda i odricanje od samovolje.

Ne želim da praštam ljudima tako što ću samo njihova dugovanja prebrojavati dosadno svakog dana, niti da upražnjavam asketizam ni teološke disertacije koje umjesto poštenja prema drugom stvaraju kult od svoje vještine kao u cirkusu poput nastupa izabranih.

Ne želim da idem u Crkvu ako moje srce nije sve vrijeme bogomolja nerazlučna od Božijeg stanovanja.

Ne želim da je Crkva bilbord na kojoj nastupaju političari i lihvari nudeći njene povoljne usluge kao cijene za kafu i meso u nekom super-marketu.

Sve je to mizerno!

Sve nedostojno čovječijeg postojanja!

Kažem ti, ne želim vjeru!

Evo, neka bude da je moja želja najveće svetogrđe, jer ne želim ni Božiju blagodat koja prosvećuje, mijenja i tješi ako ne mogu Boga češće od vjere i svih propisanih pravila kao i svakog bližnjeg kojeg sretnem svakim dijelom sebe i najvećim dodirom
da poljubim i dostignem…

(Nikola Đolović, pravoslavni teolog i pisac)

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Anti-SPAM Test *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.