Đe bolan?!

Đe se gonjaju papiri, razbijaju pare,
Đe se spava k’o zakklan dok u kući televizija gori,
đe se noge čuju, a promaja u b i j a,
đe se jaja tuku, đe se auto goni,
đe se ćer zove sine..

Đe crrkneš od smijeha, a ostaneš živ,
đe kad padneš pitaju te jesi li se u b i o,
đe se sastojci mjere od oka i ofrlje.
đe se odvrće muzika, đe se hoda po doktorima..
Đe ne smiješ gutat žvaku jer će ti se zalijepit crijeva,
đe u školu moraš ići da ne bi kopao kanale,
đe nema otvori usta nego zini,
đe upotrebljavaš riječ bolan u svakoj rečenici, a ne znaš šta znači,
đe se vrijeme dijeli na prije r a t a i poslije r a t a.

Đe se kaže „đe si“ a čovjek stoji ispred tebe,
đe se kaže „aha, jesi malo sjutra“, kad nekom ne vjeruješ,
đe kad vidiš ćuka, prvo pitanje je „oće l’ ujst?“
đe kad ti neko daje savjet, odgovor je „k’o te šta pita?”.

Đe ako sjediš blizu televizora ‘oćoraviš’, đe ti je daljinski umotan u najlon ili je zalijepljen selotejpom,
đe kad padneš mater te istuče jer si sam pao…

Đe se hoda po doktorima,
Đe se drva beru,
Đe se kod zubara udaraju zubi…

To je moja HERCEGOVINA!

Izvor: trebinjeinfo.com