Oprosti za podočnjake, mama

Ne volim majčin dan otkad uz cvijeće ide i svijeća. Nije fer. Tada samo dođem iznad hladnog kamena i pričam sama, bez povratne informacije. Nije fer. Prerano je.

Vrtim po prošlosti, šta smo i kako smo, sjećaš li se ovoga i onoga? Ne želim se sjećati, želim da trenutak bude sada, želim da vidiš koliki je školarac. Da kažeš kako je sladak i ima li išta moje. Da vidiš kako je empatičan. Eto, to je možda moje.

Ne volim kad mu govorim kakva si bila, jer te se ne sjeća. I onda me napomene na mladost, sjetim se kako si krišom gledala jesam li došla s noćnog izlaska, jel mi auto ispred kuće, a uvijek sam ti govorila da spavaš, da se znam sama čuvati. I kad te uhvatim da viriš iza zavjese, a minutu poslije se praviš da spavaš. A jutro pokaže podočnjake. Oprosti za podočnjake.

Leutar.net Oprosti za podočnjake, mama

Nismo zaslužili da završi onako brzo, nespremni na ishod. Nisam zaslužila da baš ja nemam baku čuvalicu, onu koja zna najbolje i koja pravi najbolje palačinke. I da baš ja nemam koga nazvati da pitam čime je najbolje skinuti temperaturu, i koliko jedna žlica šećera ima grama. Ne želim pitati google, želim tebe.

I da znaš da sada kuham, zvuči nestvarno jelda? Oprosti što nisam htjela učiti kad si mi pokazivala. Tata još uvijek ne jede ono što ja skuham. Toliko o kvaliteti.

Želim da ti pokažem novu haljinu i da se prekrstiš uz onu:” Ne znam šta će ti koliko ih imaš”.

Želim da pijemo kavu pod japanskom jabukom. Nismo ih dovoljno popili. Oprosti što nisam imala vremena. Da sam znala imala bi ga. I da ti kažem da sada radim ono za što sam učila, što me usrećuje. Samo ti ne bi pričala o bolestima. Toga nam je ionako bilo previše. Kvragu, što se i na nas sve zalijepilo.

Sad je kasno za sve, osim da ti kažem da fališ. Jednako kao i prvoga dana, i prve godine kada sam skinula crninu i obukla se da idem kod tebe na kavu. I vratila se s vrha stubišta, kad sam shvatila da nemam gdje.

Osim hladnog kamena i nade da si tamo gdje te više ništa ne boli, odakle nas pratiš i vidiš koliki je školarac.

Cvijeće i svijeća. Sedmi put.

Ankica Ostojić – Lola

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.