Pogledajte ovu „misterioznu“ životinju.
Džudžan, tvor ili kako ga već ko zove na ovim prostorima, postalo je na neki način biće različitih legendi i mitova. Zbog njegove zvjerinje pripadnosti i velike sposobnosti skrivanja, brzine u lovu malo kada je uhvaćen, tako da i danas mnogi vjeruju da je riječ o izmišljenoj životinji.
Ovaj put je uhvaćen na Gračacu u opštini Prozor-Rama. Kako su kokši došle u opasnost, Mato Džankić je postavio zamku te je u nju uhvaćen džudžan.
Nakon fotografisanja i snimanja puštena je u prirodu, piše Ramski vijesnik.
Kako izgleda i o čemu se radi pogledajte na fotografijama:
EroGag, humoristični i satirični portal, jedan od najpoznatijih u BiH, džudžana je opisao kao mitološko biće i glavni uzrok svih poljoprivrednih devastacija decenijama, sa čime se možemo složiti.
Takođe, objavljivale su se različite fotografije uhvaćenog džudžana, no uglavnom se radilo o fotomontažama, fotografijama hrčka izbliza i drugih životinjica koje mogu na prvu šokirati.
BIĆA IZ SLOVENSKE MITOLOGIJE
Bauk, vampir, zmaj, vukodlak, konji u svijetu mrtvih su bića koja se najčešće pominju u slovenskoj mitologiji, prenosi znanje.org.
Bauk je navodno strašilo u ljudskom obliku, koje se danju krije po rupama i mračnim mjestima. Noću iz mraka vreba žrrtvu, koju ugrabi, odnese i uddavi.
Vampir je prema predanju pokojnik čija duša ne može da ode na drugi svijet, već ostaje zarobljena u njegovom mrtvom tijelu.
Zmaj je navodno biće ognjene sile, koje je smešteno u visokim i nepristupačnim planinama. Prema predanju, ne vole vodu, pa se vjeruje da samo vrela voda može da ih ubije. Često izbjegavaju dnevnu svjetlost dana i vrućinu, pa sklonište napuštaju najčešće tokom vrelih noći.
Vukodlak je prema predanju čovjek koji ima vučiji oblik, biće koje se pretvorilo u zastrašujući spoj čovjeka i vuka.
Poznato je džudžan može da se istanji i provuče tjelo kroz malenu rupu.Također je poznato da ne jede meso svoje žrtve nego je zadavi i ispije joj krv.Mnoge zvijeri to rade ali ne ušuljaju se kao pacovi nego kao snažni predatori nepadaju iz zasjede i na mjestu dave svoju žrtvu.
Kod ljudi je uobičajena praksa da kao i zvjeri nasrću i po kratkom postupku dave svoju žrtvu.Nekad su u pitanju novci,nekad političko previranje a nekada zavist.Zamjeriš se i nema te.
Ako su pak napadači tvorovi onda moraš biti oprezan jer kontaminacija ti ne gine a onda nema te nigdje svima si trn u oku i svi bježe od tebe.
Kod kunica,džudžana i lisica žrtvi nije ostala mogućnost bilo kakvog spasa.Ispije im se i poslednja kap krvi i ona umire bezbolno i neopaženo.Žrtve su obično novinari,pogotovo u istraživačkom novinarstvu,politički protivnici uostalom svi oni koji su pismeni i školovani.A i oni koji su došli do važnih informacija i još ih objavili.E takvima se pije krv.Na slamku kap po kap.
Prirodna ravnoteža koja u obliku čovjeka egzistira od pojave homosapiensa do danas je jednostavna formula.Ona glasi:Ja sam gospod Bog i nemoj imati drugih Bogova osim mene.Napravi u sebi idola i neka ti se klanjaju.Ni slučajno ne uzimaj u usta ime gospodara.Radi neumorno šest dana a sedmi rintaj na imanju gospodara svoga.Poštuj gospodara svoga da ti dobro bude i da dugo poživiš na zemlji.Ne ubij no naredi da to učine za tebe.Ne čini preljube osim ako ljubavnice nisu ljubomorne.Malo radi,puno kradi a i gospodar će ti dati.Po glavi.Lažno svjedoči i iskoristi bližnjega svoga.Ne poželi ništa tuđe osim ako nije lova ili mlada žena.Slažem se sam sa sobom da bi se i džudžani postidili kada bi shvatili kakvi smo mi ljudi.Nažalost zemljom vladaju zvijeri…
Problem je što su ovi džudžana lovili na pogrešnom mjestu. U Rami kao i u svakoj vukohebini su rijetki ali oko i u zgradi sa slike gore na Marin dvoru, na Trgu RS ih ima koliko hoćeš a svaki put kad prođem ulicom V.S. Karadžića sretnem nekoliko džudžana