Branimir Johnny Štulić je jedan od najvećih autora u istoriji jugoslovenskog rokenrola. Genije koji je ponikao iz haosa, stvarao je pjesme koje su svojevrsna remek-djela. Bojio ih je svojim specifičnim glasom, buntom, filozofijom, neiscrpnom poetskom i duhovnom energijom. Bez obzira na muzičke pravce, savremenu tehnologiju, vrijeme i prostor – njegove pjesme možemo svrstati u jedan vanvremenski okvir, vječito aktuelan i prepoznatljiv.
Džoni je rođen 11. aprila 1953. godine u Skoplju, u jednoj vojnoj porodici iz onog vremena. Očeva služba je odvela porodicu u Zagreb. Često su ga ismijavali zbog specifičnog naglaska. Upisao je fakultet, samo da bi pobjegao od porodice i da bi imao podrum u kom može da vježba. Studirao je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a odsjeke je često mijenjao. Posvetiće se akustičnoj gitari, komponovanju i pisanju tekstova. Samouk, neprestano je vježbao sviranje, iako su mu mnogi govorili da ne zna note, da svira prosječeno i da mu ukus nije u skladu sa vremenom. U početku je smatrao da je sevdah naš autentičan zvuk, da bi kasnije, pod uticajem panka i novog talasa, preradio stare pjesme. Promijeniće imidž, obrijaće bradu, ošišaće kosu i sam će sebi dati nadimak “Johnny”. Učestvovao je u formiranju mnogih bendova poput Parnog valjka, grupe Film i Azre.
Do odabira imena za grupu Azra došli su na ideju jedne večeri, dok su uz lozu proslavljali rođenje prijateljeve kćerke. Džoni je izrecitovao prevod Hajneove (Heinrich Heine) pjesme Azra. Tako su te večeri, 1977. godine, odlučili kako će se zvati kćerka prijatelja i bend. Prvi album grupe Azra izašao je 1980. godine i smatra se jednim od najboljih debija u istoriji jugoslovenskog roka. Sa grupom i samostalno, Džoni je snimio 16 albuma, od kojih su pojedini prodati u tiražu većem od 100,000 primeraka. Neki od najpoznatijih albuma su: *“Sunčana strana ulice”, “Ravno do dna”, “Filigranski pločnici”, “Zadovoljština” i “Između krajnosti”.
Grupa Azra je stalno mijenjala svoj sastav, Džoni je u početku samo svirao, komponovao i pisao tekstove, da bi kasnije počeo i da pjeva. Koncerte je započinjao sa: “Dobro veče”, poslije čega bi uslijedila svirka, a završavao bi ih sa: “Laku noć”. Jednostavno, govorio je kroz muziku. Nije imao potrebu za “dodatnim” obraćanjem publici. Grupa se raspala 1988. godine, i poslije koncerta u zagrebačkom “Domu sportova” zvanično je prestala da postoji.
Ljudi koji su sarađivali sa Džonijem opisivali su ga kao hirovitog, tvrdoglavog, ego-manijaka, svađalicu i tiranina. Ipak, Džoni vam ili prija ili ne prija. Ili razumijete njegove pjesme ili mjenjate stanicu. Ne postoji njegova pjesma koja nije prožeta porukama, filozofijom i vanvremenskim karakterom. Njegovi tekstovi govore o emocijama, situaciji u društvu i ljubavi, prikazanoj na jedan potpuno nov i ogoljen način.
Godine 1991. Džoni odlazi u Holandiju. Živi u mjestu Haueten, petnaestak kilometara od Utrehta. Jedno vrijeme je radio kao taksista, da bi poslije toga počeo da prevodi knjige: “Živim sa knjigama koje neprekidno prevodim i čitam”. Prevod njegove “Ilijade” kritičari su nazvali “moderna budalaština”. Živi u stanu kod svoje žene Žozefine Frudmajer (Jozefina Frudmaer), sa kojom je u braku od 1989. godine. Jednom je izjavio: “Prodao sam milion ploča, platio sam sve svoje račune i ovdje nemam baš ništa. Svuda sam gost. Da me ovakvog nije uzela jedna Holanđanka ne bih imao ni dom”.
Džoni rijetko izlazi iz svog doma, izbjegava medije i generalno sva dešavanja na našim prostorima. Ipak, on sigurno zna da svako od nas ko voli njegove pjesme, tvrdi zvuk i raspukli glas razumije da nije važno odakle si – sve dok znaš kuda putuješ!
Za Džonija dižem ruku u vis
Spavaj, Džoni, neka te ne plaši mrak
Mi isti dišemo zrak„Jeans generacija – Neki to vole vruće„
Srećno, Džoni!
Plavi golub – Džoni Štulić (VIDEO)
Be the first to comment