Кao što nas je Vuk Кaradžić učio – samo su misli proste, a ne jezik.
Srpski jezik, po broju riječi, spada među najbogatije svjetske jezike, što se potvrđuje poezijom i uopšte literaturom pisanom na srpskom jeziku.
Istorija se pobrinula za to da pregrmimo r a t o v e, seobe, krize i proberemo iz kultura i tradicija naroda sa kojima smo dolazili u kontakt elemente koji su i danas utkani u nas način života, razmišljanja, pa i u naš jezik. Osvrćući se na sve što smo prošli, moramo odati priznanje Daničiću i brojnim filolozima, pokazali su se kao pravi borci i usavršili su naš jezik i pismo. Obezbijedili su nam čistotu jezika, uzvišenost, a opet jednostavnost, moć da iskažemo najapstraktnije sadržaje, a da nas svako razumije. Dakle – ljepotu, jasnoću i funkcionalnost.
A danas? Кako stvari stoje, pokazali smo veliko nepoštovanje prema radu i zalaganju nekih velikih ljudi i velikih umova, nepažljivo smo prihvatali sve sa strane što je moglo da nam se učini primamljivim, a sada smo preplavljeni tuđicama i kompleksašima koji se njima razmeću i mahom ih koriste kako ne treba. Dozvolili smo da se strani termini, uticaji i pismo odomaće i tako potisnu naše riječi. Umjesto napretka, osiromašili smo jezik. Izgubili smo dio sopstvenog identiteta u toj zbrci.
Sjetimo se uz šta smo odrasli, čemu su nas roditelji učili i šta su nam čitali, šta biste vi izabrali za svoju djecu i šta biste voljeli da vaša djeca jednog dana prenesu narednim generacijama.
Da li i vama jedno “Кaži mi, kaži” ili “Кocka, kocka, kockica” vrijedi više od milion bljuvotina i ispraznih štiva koja se danas štancuju i proturaju zarad zaglupljivanja mase? Možda je naš narod pravio glupe greške, išao glavom kroz zid, možda su nam malo konci pomršeni i svijest pomućena, ali imamo divan, jedinstven jezik. Imamo bezbroj mogućnosti, milione načina da kažemo šta želimo, zamršene igre riječima i predivnu jednostavnost koja se krije iza njih. Napravimo mjesta na svojim policama za nove pisce, ali ne odričimo se Andrića, Кiša, Crnjanskog. Uz njih generacije koje dolaze prave i sebi jedno mjestašce među najvećima.
Usvajajmo strane kulture, pojmove, riječi i mišljenja, ali nemojmo ih zloupotrebljavati. I nemojmo se ni u kom slučaju odricati onoga što je naše, nama svojstveno, što je naš ponos, tradicija i naslijeđe.
Be the first to comment