Lekcija Vladete Jerotića: “Ako nekoga stvarno volite, pokušajte da ga promijenite svojom ljubavlju, a ne ultimatumima”

Kada su našeg uvaženog akademika, prof. dr Vladetu Jerotića pitali šta je prava ljubav, rekao je: “Prirodnoj težnji prema ljubavi potrebni su povoljni uslovi za razvoj. Jer voljeti drugog čoveka znači i razumjeti ga, a svakako i – opraštati mu.” Potom je dodao:

“Nije, doduše, lako voljeti čovjeka onakvog kakav jeste, ali samo ako budemo u stanju da ga ne samo prihvatimo već i da ga zavolimo upravo onakvog kakav jeste, podstaći ćemo ga da postane onakav kakav može da bude. Zato, ako nekoga stvarno volite, pokušajte da ga promijenite svojom ljubavlju, a ne ultimatumima.”

“Većina današnjih ljudi svojom ljubavlju u vezama i brakovima guši svoje partnere. Zapravo, smanjuju im slobodni prostor, ucjenjuju, pristiskaju, ne dozvoljavaju svom partneru da i dalje bude individua.” Profesor Jerotić vidi šta je uzrok: “Razumije se da je glavni uslov da roditelji zavole dijete, njihov sopstveni odnos u ljubavi. Česte nesuglasice u braku, otvorene svađe i preljube, agresivna potreba jednog ili drugog bračnog partnera da vlada onim drugim – „Ako me voliš, ispunjavaj moju volju“ – otvoreno ucjenjivanje djece, kao i nevidljiva ili vidljiva borba partnera oko pridobijanja djeteta za sebe i na kraju (ili već na početku braka, kada se dijete već rodilo) rastava braka – kako iz sveg ovog emotivnog i kognitivnog haosa među roditeljima, naučiti dijete da voli! Koga da voli? Valjda najpre svoje roditelje, a onda u toku života bračnog partnera, prijatelja, svoj narod, svoju profesiju.

On smatra da su prevelika očekivanja u ljubavnim, a potom i u bračnim odnosima najveći krivac za razna razočaranja.

“Inteligentni mladi ljudi uočavaju još jednu pogubnost u bračnim odnosima svojih roditelja: agresivna želja za vladanjem i pokoravanjem onog drugog partnera, ali onda i djeteta! Zašto bi onda mladi ljudi danas uopšte stupali u bračni odnos kada im prijeti opasnost od pogrešnog emotivnog vezivanja (sa težnjom razočaranja zbog prevelikih očekivanja, koja – razočaranja mogu dovesti do depresije i samoubistva, ali i osvetoljubivog promiskuiteta), a onda i ropske zavisnosti od jačeg u braku.”

Izvor: Opanak