Rodan Klepetan se inače u gnijezdo svojoj Malenoj slomljenog krila s juga Afrike godinama redovno vraćao između 24. i 28. marta. Ove godine stigao je ranije.
Nekoliko dana ranije nego što je uobičajeno rodan Klepetan vratio se svojoj Malenoj u gnijezdo na dvorišnoj zgradi škole u Brodskom Varošu. Najljepša i meridijanima najpoznatija životinjska ljubavna priča dobila je svoj srećan, sedamnaesti nastavak.
– U ponedjeljak popodne, bilo je negdje oko 15 sati, bio sam u dvorištu i vidim na livadi iza škole dvije rode. Pozovem ja njega: „Klepo odi, daće ti dida Stipa ribe i mesa“, i odnesem mu kantu s nešto mesa. I dok je onaj drugi odletio nije prošla ni minuta Klepetan prilazi kanti i učas je sve pojeo, veselo zaklepeta, uzletio na krov svojoj Malenoj i odmah se ‘dao na posao’. Ljubili su se veselo kljunovima, klepetalo se na sve strane, ‘palo’ je i parenje nekoliko puta. Sretni oni, sretan i ja – priča nam penzionisani školski domar Stjepan Vokić, čijom zaslugom i bezgraničnom brigom ljubavna priča Malene i Klepetana i traje tolike godine.
– Nakon što su vodili ljubav Klepetan se dao na čišćenje i uređivanje svoga perja, a i gnijezdo će ‘po navici’ popravljati. Ove godine stigao je nešto čišći nego inače, ali zna da uz svoju Malenu mora biti uredan i dotjeran. Bude li sreće kao prošlih godina, Malena bi jaja mogla snijeti za jedno mjesec dana, vidjet ćemo šta će biti, iskreno vjerujem da će se niz od njihovih do sada 66 potomaka, što je svjetski raritet ljubavi i privrženosti dviju roda, uspješno nastaviti. Meni predstoji ići u ribolov, sada je to malo problem jer je hladno i riba, tamo gdje je ima, drži se dna, s druge strane i kanala je sve manje i biće posla za Klepetana da namiri i sebe i Malenu, kojoj su sada evo 32 godine, ali i mlade kada dođu na svijet. Zna on to, biće sve ok – zaključuje Vokić.
24 sata hr
Be the first to comment