Poslijeraatno je vrijeme, zemlja se obnavlja, državna, seoska, opštinska… Vlast aktivna, tvrda disciplina, korbač radi, narod osirotio, djece mnogo – j a d i č e m e r!!!
Tekst se nastavlja poslije oglasa
Hljeba nema, mora da se zapne, a država raspisala kulučenje – radove na obnovi zemlje, po nekoliko dana mjesečno.
Tako, odmah poslije r a t a prilikom izgradnje zadružnog doma u Donjoj Toponici, naš Gubetinčanin Petronije Кovačević, potanjeg imovnog stanja, sa poviše dječice, nešto z g r i j e š i o i na njega se okomi alfa i omega donjotoponičke vlasti i predsjednik opštine Čeda Stanojević. Čeda je toliko bio popularan u to vrijeme, a i vlasan da je i dan-danas ostao upamćen u pričama i legendama. Inače čestit i pošten čovjek, no takvo je vrijeme bilo, a za Srbina, bez zorta i korbača ne biva.
Pitali neko dijete u školi: „Кo je predsjednik Jugoslavije“, a ono kao iz topa: „Čeda Stanojević iz Donje Toponice!“
E, taj Čeda odreza kaznu čika Petroniju, dana zatvora, preciznije od ujutru do uveče i nacrta krug u opštinskom dvorištu, da ujedno može pratiti izdržavanje kazne.
Gledali ga kulučari, kako izdržava kaznu, malo se šalili sa njim, i tek mu jedan od njih:
„Slab ti zatvor, čika Pećo!“
„Slab zatvor – tvrd zakon“, odgovori mu i nastavi sa izdržavanjem kazne.
Tako je to u to vrijeme funkcionisalo i čika Petronije je ostao u trajnom sjećanju nas Gubetinčana po ovome…
Be the first to comment