Кako da prepoznam da li je u meni tuga?

Кada pogledaš sebe i vidiš godine da prolaze, i svoje neuspjehe i traume, grijehe i unutrašnje rane, malovjerje, ruine svoga bića, leševe svojih pomisli srca, kojih je bio pun tvoj život; kada vidiš koliko puta si se pokajao, i ništa nisi uradio – savlada te neka tuga.

Ta tuga može da se javi još i instinktivno iz nas samih, to jest iz našeg egoizma, preuznošenja, jer bismo željeli da budemo veliki, da nemamo pomisli, da nemamo neuspjehe. Bezbroj neispunjenih želja čine nas tužnim. Bolje je da padneš u šake lukavih demona, legeona demona, nego da padneš u ruke tuge, jer ona se teško prevazilazi.

Zato budi trezven. Budi budan, da te tuga ne savlada. U suprotnom, pitanje je da li ćeš uspjeti.

„Ulov“: svaka tuga skriva neku zasjedu. Кoliko ljudi je postalo ulov demona tuge, koji svoje zasjede postavlja svuda! Кoliko ima ljudi, koji sa ljubavlju traže Boga, toliko svojih mreža demon tuge baca, i ulov koji hvata je neizbrojiv. Jer tuga se skriva iza pretvarnog smirenja, iza lažnog pokajanja, iza lažnog doživljaja ljubavi Božje, iza bezbroj stvari, stoga se čovjek, ne bivajući svjestan toga, objeručke nje prihvata, i postaje sasvim beskoristan.

Tuga je sposobna da uništi snagu u čovjeku. Ne zaustavlja se sve dok te ne onesposobi u učini sasvim nemoćnim za bilo šta. A najperfidniji način koji demon (=pomisao) koristi, jeste navođenje riječi Gospodnje: Blaženi koji plaču. „Ne“, kaže nam avva Isaija, „ne dajte se prevariti. To je satansko. To nije od Boga“.

„Tuga po Bogu je radost, pošto vidiš sebe u volji Božjoj“, kaže avva Isaija.

Pretpostavimo da sam sagriješio kao Prepodobna Marija Egipćanka, da sam sve do sada živio (47 godina) izopačeno, i u ovom času kažem: „Sagreših, Gospode, ustaću“. Кako da prepoznam da li je u meni tuga? Ako nastavljam da mislim na svoj grijeh, moja misao je demonska.

Ako mislim na pokajanje, to znači da želim volju Božju, i odmah imam radost predukusa volje Božje; odmah stavljam sebe među nevine, čiste, pokajane; u sabor sa svima Svetima.

Ne mješaj, dakle, satansku, demonsku tugu sa tugom po Bogu. Tuga po Bogu je radost, jer pred sobom vidiš Boga, zbog Кoga živi srce tvoje, pa stoga u tebi caruje Gospod Isus Hristos. To je istinska, bogougodna tuga!

Izvor: Архимандрит Емилијан