Miguel de Unamuno – Ponekad je ćutanje najgora laž

Migel de Unamuno i Hugo je bio španski pisac, filozof i esejista. Za života je bio poznat po svojim esejima o religiji, metafizici, politici i španskoj kulturi. Danas se prije svega pamti po svojoj prozi u kojoj je na sebi svojstven način i pjesničkom upotrebom jezika izražavao psihološka stanja i emocionalne konflikte. Kao jedan od preteča egzistencijalizma, u svojoj filozofiji je ispitivao napet odnos razuma i vjere, religiju, slobodu misli i tragičnost smrti. U nastavku vam preporučujemo da pročitate neka njegova razmišljanja:

• Treba da se borimo protiv zle sudbine, pa makar to bilo i bez nade na pobjedu.
• Ljubav je, čitaoci i braćo moja, nešto najtragičnije u svijetu i životu; ljubav je kći zablude i otac razočaranja; ljubav je uteha u tuzi, jedini lijek protiv smrti, pošto joj je sestra.
• Voljeti u duši – znači saosećati, i ko više saoseća, više voli.
• Živjeti – znači davati se, održavati se, a održavati – znači umirati.
• Svako saznanje je saznanje o smrti i bolu.
• Bol nam govori da postojimo. Bol nam govori da postoje oni koje volimo. Bol nam govori da postoji svijet u kome živimo.
• Ko ne pati taj i ne uživa, kao što ne osjeća toplinu ko ne osjeća zimu.
• Vjera koja ne sumnja je mrtva vjera.
• Vjera nije vjerovati u ono što nismo vidjeli, nego stvoriti ono što ne vidimo.
• Vjerovati u ono što nismo vidjeli, naučio nas je katihizis, jeste vjera; vjerovati u ono što vidimo – i ono što ne vidimo – jeste razum, saznanje; a vjerovati u ono što ćemo vidjeti – ili nećemo vidjeti – jeste nada. I sve je to skupa vjerovanje. Tvrdim, vjerujem, kao pjesnik, kao stvaralac, gledajući u prošlost, u uspomene; negiram, ne vjerujem, kao racionalno biće, kao građanin, gledajući u sadašnjost, i sumnjam, borim se, razdire me agonija kao čoveka, kao hrišćanina, dok gledam u neostvarivu budućnost, u vječnost.
• Vjerujem u Boga zato što vjerujem Bogu.
• Čak je i ateisti potreban Bog kako bi mogao da ga poriče.
• Zavist je hiljadu puta gora od gladi, jer je duhovna glad.
• Možda je sama bolest neophodno stanje onoga što se zove napredak, a sam napredak bolest.
• Ponekad je ćutanje najgora laž.

Izvor: Wikipedia