Vodeći ljudi u državi nas već godinama ubjeđuju kako je živjeti ovdje sve bolje i lagodnije. Hvale se da su plate porasle, nezaposlenost smanjena, a ekonomska situacija poboljšana. Ali prava istina je mnogo sumornija. Pokazali su to i najnoviji podaci Zavoda sa statistiku RS objavljeni u publikaciji Indikatori održivog razvoja Republike Srpske, 2018. godina.
Po njihovim pokazateljima, čak 25 % domaćinstava ne može svaki drugi dan da priušti mesni, pileći ili riblji obrok ili vegetarijansku zamjenu. Više od 11 % domaćinstava ne može da priušti adekvatno grijanje stambenog prostora, skoro polovina građana nije obavila potrebne zdravstvene preglede jer nisu imali novca za to, dok njih više od 70 % nije moglo sebi da priušti odlazak kod stomatologa. Prema istim podacima čak 75 % domaćinstava u Republici Srpskoj ne može sebi da priušti odlazak na sedmodnevni godišnji odmor, a isti postotak njih nema dovoljno vlastitog novca da podnese iznenadni trošak od 380 KM.
Podaci kažu i da u RS ima 49.805 siromašnih domaćinstava, čija su
mjesečna primanja do 362 marke, te 126.043 siromašnih pojedinaca.
U udruženjima potrošača nisu iznenađeni ovakvim podacima jer odavno upozoravaju da se ovdje jako teško živi.
Tako Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženja građana “Don” iz Prijedora kaže da godinama svjedoči preživljavanju građana.
“Svakodnevno u tržnim centrima u popodnevnim časovima kada dolazi do rasprodaje voća i povrća vidimo veliki broj potrošača koji kupuju dvije jabuke, jedan limun ili pola kilograma mandarina, najjeftinije salame, mlijeko na akcijama, a odjeća i obuća se već godinama kupujuje u second hand trgovinama. Meso kupuju svaki treći dan i to uglavnom pileće na akciji. Odlazak u kino ili pozorište, kupovina novina ili nabavka nekog novog komada namještaja je već odavno postao luksuz i nemoguća misija, jer treba preživjeti sa manjom gramažom većine proizvoda a cijenama većim nego u zemljama Evropske unije”, naglašava Marić dodajući kako veliki broj građana preživljava podižući kredite u bankama ili mikrokreditnim organizacijama da bi platili čak i elementarne potrebe poput struje i vode, ali i sve skuplje lijekove i liječenja, nabavku ogreva, udžbenika za djecu i mnogih drugih potrepština. Na ovaj način u jednom mjesecu pokriju veći dio potrebnih stavki a zatim idu u dalju krizu vraćajući ne male kamate na kredite i pozajmnice.
BiH i EU u brojkama
Da građani BiH žive i hrane se dosta lošije od evropskog prosjeka pokazala su i sva ranije rađena istraživanja. Navedimo samo posljednji objavljeni podatak koji govori da građani BiH godišnje jedu 21,3 kilogram mesa, a stanovnik u EU za 12 mjeseci potroši čak 77 kilograma mesa.
I mlijeka pijemo upola manje, voća jedemo pet puta manje, a ribe čak sedam puta manje nego stanovnici EU-a. Ali zato smo apsolutni rekorderi po potrošnji jeftine i zasitne hrane – hljeba, makarona i pekarskih proizvoda. Tako stanovnik BiH u prosjeku godišnje potroši 110 kilograma, a građanin EU-a tek 35 kilograma hljeba.
Da sve bude još sumornije tu su cijene pojedinih artikala i hrane koje su u BiH iste, ili čak skuplje od nekih zemalja u EU, pokazali su posljednji podaci Eurostata.
Situacija je ista i sa odjećom. I nju plaćamo po gotovo istim cijenama kao i u EU, a cijene su nam čak i više od onih u Bugarskoj, Mađarskoj i Velikoj Britaniji, u kojoj je, poređenja radi, prosječna plata u ovoj godini 1.990 evra ili četiri i po puta veća nego u BiH. Električne uređaje tako plaćamo po cijeni koja je za oko šest odsto veća od prosjeka EU, dok su, na primjer, u Irskoj, gdje se prosječna plata kreće oko 2.479 evra, ovi uređaju jeftiniji za oko 14 % od prosjeka EU.
Kada su plate u pitanju, one u BiH rastu tek oko osam maraka, ili oko 1 %, dok je, na primjer, u Bugarskoj u ovoj godini zabilježen rast plata od 11 %.
Prema podacima koje je objavio sajt Demostat.rs, pozivajći se na Eurostat, u prvom kvartalu ove godine prosječna isplaćena plata u Bosni i Hercegovini je bila naniža u Evropi. Iznosila je 440 evra. U Crnoj Gori 512 evra, Hrvatskoj 832 evra, Sloveniji 1.077, Mađarskoj 703, Rumuniji 535, Bugarskoj 457 evra, a koliko iznose u ostatku Evrope pogledajte u infografici u nastavku.
Ama, i da se nema jesti samo da je neka pravda. Nego ubi što se pojedinci bahate na račun državnih (naših) para i nema sankcija za bandu i lopove. To je gore od siromaštva.
Laž, prokleta laž , statistika. Nije sve bajno ko što Vučko priča ali nije ni baš tko crno. Ovdje ima malo https://www.vice.com/rs/article/gvgaw4/ziveo-sam-mesec-dana-u-venecueli-kao-car-za-samo-100-evra a koga zanima više ima kod Dragaša u članku Burger ekonomija a link neću staviti jer članak sa dva linka teško prođe. Inače ne mislim da nam je toliko loše da jest bunili bi se ko ona sirotinja Francuzi