Vojvoda je odbio penziju jer je bila „prevelika“

Savremenici su zabilježili da vojvoda nije trpio bilo kakve povlastice. Živio je i radio pod parolom „otadžbini se daje sve, a od nje se ne uzima ništa“.

Stepa Stepanović je zbog zasluga za prvu savezničku pobjedu u „Velikom ratu“ – Cersku bitku – postao tek drugi čovjek koji je u Srbiji dobio čin vojvode. Zaslužan je i za brz proboj Solunskog fronta i izbacivanje Bugarske iz rata. Iz njegovog poslijeratnog života, ostala je zabilježena ova priča.

Vojvoda Stepa Stepanović je u zasluženu penziju otišao dvije godine poslije veličanstvenog proboja Solunskog fronta i kraja Prvog svjetskog rata. Osim porodične kuće u Kumodražu gdje su mu braća živjela i bavila se zemljoradnjom, vojvoda nije posjedovao nikakvu drugu imovinu.

Odbivši mnoge poklone i privilegije, po penzionisanju je živio u kući svog punca Veselina Milanovića u Čačku.

Savremenici su zabilježili da Stepa Stepanović nije trpio bilo kakve povlastice. Živio je i radio pod parolom „otadžbini se daje sve, a od nje se ne uzima ništa“. Onda možda i ne čudi priča o vojvodinoj prvoj penziji koju su zabilježile tadašnje novine – Stepa Stepanović svoju prvu penziju nije ni primio!

Kada je poštar došao da mu je uruči, vojvoda ga je jednostavno poslao nazad sa naredbom da se penzija smanji jer je… prevelika!

Šta se zapravo dogodilo?

Kao srpskom vojvodi i istaknutom ratniku u svim dotadašnjim ratovima, Stepi Stepanoviću je pripala državna penzija u vrijednosti od 3.000 tadašnjih dinara.

„Mangupi! Mangupi! Hoće da upropaste državu! Vraćaj pare, momče! Neka bar prepolove, šta bi s tolikim parama!?“, zabilježeno je da je rekao Stepa Stepanović i poslao natrag zbunjenog poštara.

Tri hiljade dinara je u to vrijeme bila velika suma. Na primjer, za hiljadu dinara je mogao da se kupi par najboljih volova, a za jedan dinar čak sedam jaja.

I tako je vojvoda vratio penziju. Smatrao je da mu tolika suma ne priliči. Primio ju je tek kada su je prepolovili.

Do kraja života je živio kao skroman čovjek. Sam je za života podigao sebi grobnicu na čačanskom groblju, supruzi ostavio novac za troškove pogreba, pripremio sebi uniformu, obuću i ordenje sa kojim će ga sahraniti.

Vojvoda Stepa Stepanović je umro 27. aprila 1929. godine. Kažu da je posljednje što je rekao bilo: „Polazite naprijed!“

Izvor: Rasen

 84 

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.