Izašao sam na terasu da zapalim cigaretu. Ne mogu da spavam.
Tekst se nastavlja poslije oglasa
Nemam pojma koliko je sati.
Na istoku, noć sve više blijedi. Sa krova se tiho domunđavaju golubovi, dole u parku,
vrapci započinju svoje svađe.
Ulica je pusta, nema nikoga, ne čuju se vozila.
I u ovako savršenom praskozorju pomisliš kako ništa ne može da krene loše.
A, onda se probude ljudi.
Kao na početku.
Samo na svom početku, svijet je bio savršen. Čim su se ljudi razmilili po njemu, počela su sranja.
Već je prva žena napravila nepopravljivu štetu. U prvoj generaciji ljudskog roda desilo se bratoubistvo.
Zbog banalne stvari.
Kažu da je od nastanka ljudskog roda svijetom hodalo preko sto milijardi ljudi.
Samo su rijetki od njih pokušavali da ga učine boljim, ostali su uglavnom zaseravali.
Ne znam kako Tvorac nije vidio šta je napravio.
Trebalo je da se zaustavi na petom danu svog posla
i od tada pa do kraja vremena samo da uživa u pogledu.
Ja bih to tako. Ali, kažu, On zna šta radi…
Dobro jutro.
Be the first to comment