Sa ženama, sve što radiš uglavnom bude super. Lijepe su, uživaš gledajući ih… Znaju razgovarati, pa čak i kada se svađaju… Kod njih svaka svađa ima uvod, razradu i zaključak. Kod muškaraca svađe se svode na čopor. Uvijek neki ljudi podrže nekog od zavađenih i onda je onaj drugi primoran da se povuče. I sve se rješava šakama. Ili bokserima, palicama, noževima.
Ranije sam mislio da je to jedino rješenje. Bio sam glup. Nisam se puno tukao u životu i nisu me puno tukli. Možda je trebalo. Tukli su me roditelji, ali to se računa u vaspitanje. Činjenica je da batine djeluju na muško. Većina problema kod muškaraca se svodi na ego. Kada ti je ego strašno veliki i ti nisi u stanju da ga kontrolišeš, onda počneš da se kurčiš i bez razmišljanja ulaziš u konflikte misleći da si kralj svijeta. Onda se pojavi neko ko je na stepenici iznad tebe i prebije te. Nakon toga si normalan i više se ne kurčiš, već se držiš podalje od problema. Tako to funkcioniše kod muškaraca.
Kod žena bi svađe bile odlične, samo da ne traju tako predugo… Strašno mi se dopada što su žene dosta elokventnije i znaju da ti serviraju dobre rečenice na koje ti treba isto tako dobrim rečenicama da odgovoriš… I sve teče kao meč, kao da čuješ publiku da kliče… Govorim, naravno o muško-ženskim svađama.
Žene kad se između sebe svađaju to liči na kokošinjac.
I imam jednu fiks ideju (najnoviju) o veličanstvenom svijetu mira, utopija bi bila ništa za veličanstveni svijet u kom vlada ljubaznost, izvinjenja postoje i ljudi nisu smeće…
Način da se to postigne, bilo gdje na svijetu, u bilo kom trenutku jeste univerzalno pravo na osvetu. Tako je, OSVETA je ključna stvar. Na primjer, kucao si poruke, udario čovjeka kolima i slomilo mu obje noge. U današnjem pravnom sistemu bi morao da daš nešto keša i vjerovatno bi ti uzeli dozvolu na koji mjesec. A onaj nesrećnik ne može ni u WC sam da ide tokom naredna dva mjeseca. Da ne pričam što će da ga žiga na svaku promjenu vremena do kraja života.
U mom svijetu, izašao bi lijepo pred sudiju. Sudija bi saslušao tebe, pa udarenog. Ako te proglasi krivim, nema tu šta da se razmišlja o kazni, nego povedete dva svjedoka, op, u prvu sporednu uličicu, on (njegova tetka opunomoćenik, on slomio obje noge) sjedne u svog „TAM“-ića, ti staneš i sačekaš da te pokupi identičnom brzinom. Eto te u kolicima, sljedeći put ćeš paziti i milina.
Ne mora to baš biti oko za oko, zub za zub, ali ljudi su bagra, velika bagra, većina ne zna šta znači riječ „izvini“, znaju da će proći nekažnjeno ili sa sasvim mlakom kaznom, naročito ako su bogati… I zato treba biti surov, to je jedini način da svi nauče, podjednako, kako im je Bog savjetovao da se odnose prema bližnjem svom…
Ne znam, kada bih ja vladao svijetom, vjerovatno ne bih dočekao kraj prvog dana usljed radikalnosti promjena… Ako ipak bih, mogu garantovati da bi svijet postao sjajno mjesto u roku od dvadeset godina.
Be the first to comment