Bekvalac dobila batine!? Ma šta to pričaš!?

Pročitala sam i ja, a vjerujem i svi vi da je Nataša Bekvalac dobila batine. Da se kulturnije izrazim „pretrpila fizičko nasilje“…

Svi pišu o tome, „novinari“ objavljuju i podršku njene sestre (ne znam kako se ona zove). Znamo i da je dotični prijavljen policiji, da je dobio zabranu prilaska Bekvalčevoj. Ipak, školovani su ljudi za to da nas obavještavaju o takvim stvarima, što preko društvenih mreža, novina i TV emisija sa takvim temama…

Pa da l’ ste vi normalni, da vas pitam!? Ti čovječe, ženo, osobo koja potpišeš taj tekst!? To vam je posao!? To vam je tema dana!? Zapravo, vjerujem da ste srećni jer imate istinu (nema potrebe da pišete kako je Karleuša operisala nos)… Vjerujem kako sa smješkom klikćete na „send“ provjeravate gledanost, posjećenost šta već… To će da se piše, kad se slegne prašina idemo na neki intervju (FOTO VIDEO). SRAMOTA!!!

Nije da meni nije žao ili nešto tako. Naprotiv. Ali mi je žalivije (je l’ se tako kaže) jedne moje sada bivše drugarice koja je odrasla u nasilju. Kojoj je otac svaki drugi dan tukao majku, baku pa onda nju i brata…

Žao mi je i jedne tete, kojoj plavilo po licu nikad nije nestajalo. Samo je mijenjalo nijanse.
Žao mi je i jednog dečka kojeg je djevojka ponekad „preko ruke“…
Žao mi je ljudi koji nisu u mogićnosti da se zaštite, da pobjegnu. Jer nemaju gdje i nisu poznati. Nažalost…

Žao mi je i onog dječaka što pere prozore na semaforu. I one stare bake koju je život tukao.
Žao mi je djevojčice koja prosi ispred pekare a ipak neće ući da kupi kiflu. I onog čovjeka što zadnji dinar odvaja za sina, školu da završi…

Žao mi je nas. A ne tih tamo, koji će za mjesec dana opet da imaju novi život.

Slavica Lazić – LEUTAR:NET