Kako pisati o p(j)esmi koja ushićuje i istovremeno minuciozno plete mrežu melanholije? Šta je uostalom Sreća, San, koliko uopšte ima lica Ljubavi?
Tekst se nastavlja poslije oglasa
Novi novogodišnji singl kultne beogradske grupe, čija je jedina konstanta Ognjenka Lakićević, zvuči omamljujuće, tako tanano, a aražmanski slojevito, u isti mah neodoljivo prijatno i takođe sanjivo, kao poljubac u snu, ali na tvrdom jastuku.
U muzičkoj ravni bogata i maštovita upotreba instrumenata vrhunac vjerovatno postiže galantnim gitarskim rifom Nikole Berčeka, koji kao da se ponavlja premalo puta eto toliko obuzima slušaoca, ali ono što potpuno razoružava jesu čarobni ženski vokali (svi drugi epiteti bili bi eufemizmi) – Olje koja je i napisala tekst, ali i Une Gašić u suptilnoj pratnji, sa stihovima koji su kontrast onima koje pjeva Lakićevićka.
Možda najljepši singl benda Autopark koji nas tako rijetko, poslednjih godina samo uoči Nove godine obraduje studijskim snimcima, a još rjeđe priređuje koncerte, što čini ovaj neopisivi šestominutni užitak još dragocjenijim… Jer, kako opisati sva osjećanja i stanja koja u slušaocu „Biti srećan pa šta“ proizvodi, kad je jedna pjesma insert iz sna, djelić tj. više parčića ljubavi, te jedan dobar komad života koji se ne prepričava – već proživljava…
Be the first to comment