Intervju sa hercegovačkim književnikom Veliborom Šipovcem

Razgovarali smo sa književnikom Veliborom Šipovcem, našim sugrađaninom, koji do sada ima više od deset naslova, zbirki poezije, romana i monografija. Pojedine knjige su doživjele i dva izdanja. Naš izbor sagovornika je iz razloga što je, po našem mišljenju, stvaralac koji je svojim djelima predstavio cijelu Hercegovinu.

Kako se nametnuo poziv u književnosti, s obzirom da se bavite sasvim drugačijim poslom?

Prve radove sam imao kao dječak od deset godina života, kada su isti bili nagrađeni u tadašnjim časopisima Bosne i Hercegovine. Okolnosti su učinile da idem drugim životnim stazama. Kada su se, kako to često puta kažem, „posložile kockice životnog mozaika“ ozvaničio se moj rad kroz objavu prve knjige. Pojedina sveštena lica su dala blagoslov za taj moj prvijenac, što mi je značilo, a Novica Telebak, naš sugrađanin i istaknuti pjesnik je pomogao da se knjiga nađe u izdanju Književne zajednice „Jovan Dučić“. Za sklonost književnosti mogu vjerovatno zahvaliti i genetici. U tom smislu navešću samo široj javnosti poznate književnike Šipovce, akademika Neđa i Tomislava.

Obrazovan sam kao inženjer i ekonomista, zaposlen, a u slobodno vrijeme pokušavam da doprinesem i kroz književno stvaranje.

Šta je inspiracija za rad i da li je pisana riječ doprinijela Vašem ostvarenju kao književniku?

Ja sam sebe ostvario i bez knjiga koje sam napisao. Ponosan sam na ime, prezime i znam šta radim. Tako da nisam knjigu koristio za dokazivanje. Pišem, jer me to čini srećnim. Naravno da mi je drago ako nešto zanimljivo čitaoci pronađu za sebe u mojim knjigama. Svoje misli pišem i literarno ostavljam da žive na stranicama knjiga, u budućnosti. Moja stalna inspiracija je Hercegovina, jer želim da je u najljepšem svjetlu svojim jezikom opišem. Želim da oni koji Hercegovinu ne poznaju dovoljno, upoznaju u lijepom svjetlu, kao neobičnu zemlju sunca, kamena, neba i ljubavi!

Napisali ste značajne knjige koje se tiču Hercegovine, počev od Mitrovdanske bitke na Nevesinje, vjerovanja i običaja u Hercegovini, i tako dalje. U mnogim naslovima je prisutna vjera, a sve sadrži pouku i poruku. Da li je prepoznata suštinska vrijednost onoga zabilježenog u knjigama?

Bio sam sudionik Mitrovdanske ofanzive, kao maloljetan, tako što su oko mene padale granate i u to mitrovdansko jutro. Nisam napisao dokumentarnu priču, jer nisam za to bio kompetentna ličnost. Ali, jesam ono što je obilježilo tu ofanzivu na Nevesinje i Hercegovinu, kroz književni stil i imaginaciju.

Meni je najveća bila pohvala kada su neki ljudi koji su pročitali knjigu, zvali me telefonom ili presretali na putu, da bi odali priznanje kako ih je potresla priča i kako su ponovo to vrijeme preživjeli. Predstavnici Boračke organizacije Nevesinje su istakli da roman „Na granici“ ukratko oslikava sve ono što su doživjeli kao učesnici bitke. Meni ne treba druga pohvala ni priznanje, pogotovo ne od onih koje ne smatram kompetentnim. Naravno, ima i onih koji ne žele bilo šta da priznaju ili pohvale. Dakle, priznanja sam doživio naročito za dva romana i monografiju o Hercegovini. Bilo je tu još značajnih naslova vezanih za bratstvo, kao i zbirke poezije, koje smatram kao svojstven izlet u stvaralaštvu, s obzirom da se prvenstveno osjećam kao prozni pisac.

Primjetili smo da dosta puta niste ni pomenuli da ste dobitnik raznih nagrada i priznanja, kao i da ste objavljivani u raznim časopisima i zbornicima, prevođeni na ruski jezik, imali značajne recenzente poput akademika Bećkovića i dr.

Hvala što ste sve to pomenuli, ako smatrate potrebnim. Smatram da ne trebam to isticati, jer je to moj lični podstrek za rad, koji je samo hobi. Na književnim večerima se pojavljujem onda kada imam priliku i mislim da je potrebno. Ja sam samo jedan od mnogih prisutnih, živućih, stvaraoca koja ima Hercegovina.

Pored angažovanja u Prosvjeti i drugim udruženjima i književnim klubovima, interesantno je pomenuti da ste u Nevesinju jedan od organizatora kulturne manifestacije svesrpskog sabora „Kulturni krug Nevesinje“.

Inicijativa i aktivnosti da nešto napravimo nesvakidašnje i neobično je bio izazov za mene i Biljanu Ristić, koja je inače poznata slikarka i pjesnikinja koja živi u Novom Sadu. Kulturni krug Nevesinje je odmah u početku stekao visok nivo, kakav imaju kulturna udruženja koja djeluju u metropolama. Okupili smo velika imena iz regiona i naš rad je odjeknuo širom srpskih zemalja. To su bile, kako su i nazvane, obično neobične večeri. Nadam se da će i sredina to prepoznati, jer, mi doprinosimo njenom kulturnom uzdignuću.

S obzirom da ste dio novog književnog talasa Hercegovine, željeli bismo da sa Vašeg ugla spoznamo šta je to dobro i loše u našem okruženju, što ste u prilici uočiti u djelokrugu djelovanja?

Koliko ću moći dati najbolji i cjelovit odgovor, nisam siguran. Činjenica je da kulturni život posjeduje dosta nekompetentnih osoba, kao i prepametnih za sve i svašta. Valjda se nekad shvati da osnovu kulture čine i oni koji je stvaraju, kroz književna djela, umjetnost i drugo. Osjećaj za kulturu oslikan je i kroz posjećenost književnih večeri.

Na žalost, uočljiva je situacija i da postoje oni koji na društvenim mrežama čekaju objavu priloga na portalima, kako bi se ispoljili u komentarima blaćenjem i pljuvanjem.

Moram da naglasim da u našoj Hercegovini ima vrlo kvalitetnih književnih stvaralaca i umjetnika. Oni čekaju neku svoju priliku da se pokažu i dokažu. Potrebno je posvetiti pažnju i dati priliku da se i oni pojave. Nije samo, i sve, vrijedno što nama dolazi ovdje! Istina, imamo čast da čujemo i vidimo neka istaknuta stvaralačka i umjetnička imena iz Republike Srpske i regiona.

Da li se osjećate marginalizovani u sredini djelovanja i da li je potrebno se boriti da budete na sceni?

Ne registrujem nebitne likove koji možda to žele i pokušavaju postići, na neki od načina. Nemam potrebe da se namećem i borim, tako neka sve ide svojim tokom. Vrijeme je došlo kada mnogi pišu, jer je prilika da tako nešto ostvare. Ima i onih koji na sceni opstaju zato jer su podobni nekome ili neko gaji simpatiju za njih. Ali, vrijeme apsolutno sve dovede u nivo kakav treba biti.

I za kraj, da li uskoro da očekujemo neki novi naslov ili ste se povukli do boljih vremena i razumijevanja za književnost, umjetnost i kulturu uopšte?

Trenutno pišem zbirku priča, koja će, nadam se, biti završena do sredine iduće godine. Tako da imate i odgovor na drugi dio pitanja, a to je da mi nije u prirodi da se povlačim. Od koga i zašto!? Vjerujem u sebe, vjerujem u dobro, kao čovjek i hrišćanin. Sve je dobro i biće još bolje, jer tako mora biti – radi naše Hercegovine i Republike Srpske.

 

Leutar.net

 

1 Trackback / Pingback

  1. Слободна Херцеговина ВЕЛИБОР ШИПОВАЦ: Писање о Херцеговини је мој облик среће!

Komentari su isključeni.