Sujevjerje ili praznovjerje je vjerovanje koje nije u skladu sa hrišćanstvom. Narod Hercegovine je vjerovao u Boga, ali je vjerovao i u „ono“ što nije po Božijem zakonu. Vjerovalo se u dobar ili loš znak, predosjećanja, gatanja i vradžbine, kako bi se „spoznala budućnost“ ili „zaštitilo“ od nevolja i opasnosti. Jednostavno, to su bili „zakoni prirode“ naslijeđeni iz prošlosti.
Kletva i kletvena bdenija
„Nije dobro ni kada mnogo blagosiljaju, a kamoli koga kunu“, kaže narodna poslovica. U narodu se smatra da je najteža kletva koju izgovori kum, pa majčina i očeva kletva. Kada neko učini neki zločin ili krađu, pa ne može da se otkrije krivac, bacala se anatema, odnosno prokletstvo na krivca. Što je kraj suroviji i siromašniji, narod je manje prosvijećen, te su i kletve surovije. Narod vjeruje da će krivca kletva sigurno prije ili kasnije stići, njega ili nekoga iz njegova potomstva. Za kletvu se kaže da važi do devetog koljena, a grijesi se ispaštaju zbog prestupa starijih generacija.
Kletve kod Srba imaju dugu tradiciju. Car Lazar je za one koji nisu došli na boj na Kosovo izrekao:
„Ko je Srbin i srpskoga roda,
i od srpske krvi i koljena,
a ne doš’o na boj na Kosovo,
ne imao od srca poroda,
ni muškoga ni djevojačkoga!
Od ruke mu ništa ne rodilo,
rujno vino ni pšenica b’jela!
Rđom kap’o dok mu je koljena!”
Kletva ili proklinjanje nije odobreno od strane crkve, jer ono izlazi iz duše koja je puna gnjeva i mržnje. Ali, bilo je situacija kada je takvo nešto nailazilo i na odobravanje, i to onda kada su bili u pitanju viši interesi jedne zajednice. Ali, način njene upotrebe je u tom slučaju bio propisan i određen. U crkvenim ljetopisima mogu se naći bilješke ili tekstovi kletvene bdenije, koja se vršila prilikom teških zločina, ali samo po odobrenju nadležnog Episkopa.
Vjerovanja i predskazanja u snovima
Vjerovanje u snove je veoma opasno, naročito ako se na sve njih obraća pažnja. Ali, ono je bilo nezaobilazno i svaki san ponaosob ima svoju tehniku tumačenja.
Postoji vjerovanje da ljudi kada sanjaju nešto loše, odmah po buđenju prvi pogled upute ka prozoru (dnevnoj svjetlosti) i kažu: „San je laža, Bog je istina“.
Isto tako, bez obzira kakve snove čovjek sanja uoči nedjelje (subota na nedjelju) kaže se da oni nisu tačni (misli se radi tumačenja istih).
Vjerovalo se da se najistinitiji snovi sanjaju poslije ponoći, odnosno pred buđenje. Naročit značaj se pridavao snovima u novom ili tuđem krevetu, jer, kako se kaže, ti se snovi obistine.
Postojalo je vjerovanje, da kad djevojka dođe u neku kuću na konak, a ranije nije u njoj noćivala, onda treba da prebroji grede od gornjeg poda u one sobe u kojoj će spavati. Kada pođe da spava, pomoli se Bogu i legne u postelju i te noći, kažu, suđenik će joj se usniti.
Vjerovalo se, ako se sanjaju loši snovi (noćne more) treba staviti nož pod jastuk (ili krevet) kako bi se isti spriječili. Isto tako, ujutro, kada se čovjek probudi, nije dobro pričati o lošim snovima, jer postoji bojazan da se tada oni mogu ostvariti.
Narodna vjerovanja o vremenu i ostala vjerovanja
Prema vremenskim prilikama, podešavan je život i poslovi naroda hercegovačkog kraja. Po prirodnim pojavama koje su ga okruživale, čovjek je predviđao kakvo će biti vrijeme. Čak i dan-danas, po narodnom iskustvu starom stotinama godina, ljudi se koriste tradicionalnim predviđanjem vremena. Na primjer:
• Promjena vremena predstoji kada čovjek u povrijeđenim udovima osjeti bolove.
• Ako je mjesec crven, biće vjetrovito.
• Ako su zvijezde guste biće velika vedrina.
• Kad je nebo pri zalasku sunca crveno, sjutradan će vrijeme biti lijepo.
• Ako muve ujedaju, sprema se loše vrijeme (kiša).
• Ako životinja sa paše bježi kući ranije nego obično, biće ubrzo zlo vrijeme.
• Kada vrane na drveću udaraju krilima, pašće kiša.
• Kada ovce bleje i vraćaju se sa torine, očekuje se snijeg.
• Ako se goveda mnogo obadaju, isti dan će pasti kiša.
• Kad pijevci pjevaju u nevrijeme, biće promjena vremena.
• Ako se vjetar umiri, kiša će padati.
• Ako je zima snjegopadna, biće ljeto rodno.
• Ako su poslije mijene, vrhovi (rogovi) mladog mjeseca okrenuti ka zemlji, mjesec će biti bez kiše, a ako je okrenut trbuh, mjesec će biti kišovit.
Pored navedenih vjerovanja o vremenu, zastupljena su i mnoga druga vjerovanja:
• Ako zasvrbi desni dlan, davaćeš nekome novac, a ako lijevi zasvrbi dobićeš od nekoga novac.
• Ako te tabani zasvrbe, negdje ćeš putovati.
• Ako ti jašterica skoči na jeziku, neko laže na tebe; ako je s desne strane – onda je muško, a ako sa lijeve – žensko.
• Ako se pojavi čmičak na očnom kapku, neko će ti se udati od roda (ako je na desnoj strani – sa očine strane, a ako je na lijevoj – s majčine).
• Ako ti desno oko zaigra obradovaćeš se, a ako lijevo ožalostićeš se.
• Ako svrbe usne, taj će se s nekim ljubiti.
• Ako neko štuca, znači da ga neko stalno spominje.
• Kada nekoga svrbi nos, uvjerenje je da će se taj sa nekim posvađati.
• Kada „gore“ uši (odnosno kada prisutni vide da su se nekome uši zacrvenile, a sama osoba osjeti da je svrbe uši), tumači se da tu osobu neko ogovara, jer se naslućuje da će uši čuti neki trač o sebi.
• Ako zvoni (zuji) uho kaže se da će taj čuti neki glas. Obično se kaže da, ako zvoni desno uho, predstoji nešto dobro ili neko govori onome kome zvoni uho. Ako zvoni lijevo uho, vjerovalo se u suprotno.
• Ne valja se noću šišati. To je praznovjerica koja kaže da noću ošišana kosa može postati plijen zlih sila koje će uzeti snagu onome ko je ošišan. Takođe, s tim u vezi može se protumačiti i kidanje nokata uveče.
• Ako je neko krenuo negdje, pa se sjeti da je nešto zaboravio, ne valja se vraćati u kuću, jer se to tumači kao nepovoljan znak, tj. kao loša sreća.
• Kad se noću putuje, ne valja se nikome odazivati.
• Radi sprečavanja magijskog djelovanja urokljivih očiju (to su obično razroke osobe, osobe sa sraslim obrvama, škiljavi, i sl.) nosi se tisovina ili se prilikom susreta vrše gestovi: prolaženje palcem između srednjeg prsta i kažiprsta, pljuvanje, i sl.
• Kada neko ide da uradi neki važan posao, prospe se voda za njim. Smatra se da će mu to biti uspješno.
• Razbijeni sud donosi u kuću dobitak i sreću. Kaže se „šićar“.
• Kada se izražava zadovoljstvo ishodom nekog događaja, obično se kucne u drvo. Kucanje u drvo je paganski način da se umilostive demoni u kući, odnosno kucanjem se duhovima daje do znanja da čovjek računa na njihovu dobrotu.
• Kada se priča o nekoj bolesti, obavezno se kucne srednjim prstom od stol, ili o neki drugi drveni predmet i izgovori: „gluvo bilo“.
• Ujutro ustati na lijevu nogu loš je znak i predskazuje neraspoloženje i svađu tog dana.
• Da bi dan bio srećan, obavezno se prvo obuva desna čarapa.
• Na lijeku se ne treba zahvaljivati, jer neće imati dejstva.
• Ne valja na sofri hljeb izvrtati, odnosno gornju koru okretati dolje, ili kraj od sebe, jer ćeš osiromašiti.
• Ako se nogom stane na sugreb (mjesto na putu gdje je pas grebao zadnjim nogama), a da se na njega ne pljune tri puta, dobiće se svrab.
• Ne valja ništa šivati na živu čeljadetu koje još raste, a ako se to čini onda ono treba da u ustima drži drvce (slamku, parče konca) da se ne bi “zašila pamet”.
• Ako neko pređe preko djeteta (dok sjedi ili leži) vjeruje se da neće više rasti.
• Vjerovanje je da svaka kuća ima po jednu zmiju, koja se zove „čuvarkuća“ i koja veoma rijetko izlazi iz svoga boravišta. Opšte je vjerovanje da nije dobro da se ubije kućna zmija, jer će taj ko je ubije ili neko iz kuće umrijeti.
• Vjeruje se da se po ponašanju životinja mogu predvidjeti buduća događanja. Ako pas zavija i urliče predskazuje bolest ili smrt. Ako se pojave miševi u velikom broju predskazuje veliku glad. Ako krtica rije u dvorištu to sluti na nesreću.
• U narodu postoji vjerovanje da prelazak mačke (pogotovu crne) preko nečijeg puta donosi nesreću. Ova praznovjerica je iz razloga što se nesreća pripisuje urokljivosti mačke.
Be the first to comment